Predizborna mrlja

Financiranje predizbornih kampanja jedna je od tema koja će tek zauzeti velik medijski prostor. Već prvi napisi otkrivaju da će se iza stranaka i kandidata kriti mnogi sumnjivi financijeri. Tako je Novi list otkrio da novac za zagrebačku kampanju Josipa Kregara skuplja Mladen Zlamalik, koji je prije šest godina zbog zlouporabe položaja i ovlasti u poduzeću “Adriainspekt”, iz vremena dok je bio većinski dioničar i vlasnik tvrtke, na sudu proglašen krivim i osuđen na godinu dana zatvora te naknadu štete od nekoliko stotina tisuća kuna. Sudski je proces doduše ponovljen i još uvijek traje, baš kao što traje i Kregarova kampanja, ali sada s prvom mrljom.

Humanitarno oglašivanje
Željko Kerum nema potrebe tražiti sumnjive financijere za svoju kampanju. U Slobodnoj objašnjava kako se prvi put kandidira i “nema pojma koliko bi to moglo koštati, ali koliko god bude – pola daje u humanitarne svrhe”. Lijepo je što Kerum nerijetko daruje novac onima kojima je potreban, ali doista je nejasno kako on misli “pola novaca za kampanju dati u humanitarne svrhe”. Osim ako nije procijenio da je vlasnicima panoa za oglašivanje, tv postajama i novinskim izdavačima potrebna – humanitarna pomoć.

Ruka u hajdučkom džepu
U vrijeme općeg rezanja plaća i troškova ima i suprotnih primjera. Tako je primoštensko poglavarstvo odbilo prijedlog Vlade RH o smanjenju plaća općinskim službenicima za šest posto. “Radnici općine Primošten nisu krivi što je država potrošila 40 milijardi eura i što imamo najgoru vladu u Europi” – obrazložio je neposluh primoštenski načelnik Stipe Petrina, a iz Slobodne doznajemo da su čak zaposlenicima općinskog komunalca podigli plaće za deset posto. Iz Novog lista pak prenosimo podatak o plaći predsjednika “Hajduka” Mate Peroša. Iako je prije ta funkcija bila volonterska, Peroš je procijenio da se treba stalno zaposliti, i to uz bruto plaću od sto tisuća kuna. Prema tome, Peroš na ruke dobije svaki mjesec 54 tisuće kuna, odnosno koliko Mesić i Sanader zajedno! Jedna ruka na hajdučkom srcu, a druga u hajdučkom džepu.

Trideset godina za tri lipe
Slučaj Emila Romera o kojem jučer piše Novi list sigurno ulazi u konkurenciju za najdugotrajniji pravosudni postupak. Ukratko, Romer je 1975. svom partneru Marijanu Joviću posudio 52 tisuće njemačkih maraka, a kad mu ovaj to nije vratio, odlučio je novac utjerati sudskim putem. Spor je pokrenut davne 1977, a pravomoćno rješenje da ima pravo na naknadu Romer je dobio nakon debelih trideset godina, u prosincu 2007. Priči tu nije kraj, jer je nesretni Romer istog časa pokrenuo novi spor oko toga koliko mu novca Jović treba isplatiti. Sud je naime utvrdio da Romerova novčana tražbina iznosi – tri lipe! Sada Romer potražuje i kamate, a to bi ovaj sudski proces moglo odvesti u 22. stoljeće.