Predah za preustroj

Današnji uzlet dionica na europskim burzama, nakon njihova strmoglava pada protekloga tjedna, pokazuje da su čelnici Eurozone na kriznome summitu preksinoć u Parizu vratili povjerenje ulagača u novčarski sustav. Sedam je dana, doduše, izgubljeno, okvir za pomoć bankama mogao se dogovoriti još protekloga ponedjeljka na sastanku Vijeća Europske unije za gospodarstvo i novčarstvo (ECOFIN) u Luxembourgu, no trebalo je doći do općega burzovna potopa da se razbije egocentričnost zemalja članica EU.

I sada je svakoj pojedinačno ostavljeno da odluči s koliko će novca dokapitalizirati svoje banke, no pravila za to usklađena su na razini 15 zemalja Eurozone kojima se pridružila i Slovačka jer će u njoj nacionalnu valutu krunu za dva i pol mjeseca zamijeniti euro. Na summitu EU 27 sutra i prekosutra u Bruxellesu trebale bi im se pridružiti i ostale članice EU.

Uzrok krize u neodgovornoj je politici američkih republikanaca koji su državni proračun, nakon što ga je tijekom prethodna dva predsjednička mandata Bill Clinton uspio izvući iz stotina milijarda dolara dubokoga manjka, ponovno gurnuli još dublje u crveno.

Nastojeći skupiti dovoljno novca za rat u Iraku – riječ je o šezdesetak milijarda dolara mjesečno – koji čelnicima vladajuće neokonzervativne republikanske struje, kroz tamo angažirane tvrtke u njihovu (su)vlasništvu donosi lijepu dobit, željeli su potaknuti gospodarski rast domaćom potrošnjom. No, ponešto su pretjerali, pa je potrošnja za oko sedam posto premašila proizvodnju. Prosječno američko kućanstvo danas ne samo da nema ni dolara ušteđevine za crne dane, nego je, poput države, u dubokome minusu.

Novčarski je sustav stoga i razvio niz “proizvoda” koji nemaju tvarnu potporu, odnosno, špekulativnim je papirima, kojima bolje pristaje naziv bezvrijednosnice nego vrijednosnice, prikrivao rupe na svojim računima. Raznorazni “ulagački bankari” i hedge-fondovi također su uhvatili priliku za brz ulov u mutnome.

Znajući, pak, da svaki mjehur od sapunice prije ili kasnije pukne, upravitelji novčarskih ustanova osigurali su se “zlatnim padobranima” – u osobne ugovore ugrađenim golemim otpremninama.

Poneke su europske banke također zaigrale u tome američkome novčarskome kasinu, pa se kriza preko Atlantika prelila i izravno, a ne samo kroz smanjenje američke potražnje za europskom robom.

Da su preksinoćnje odluke usmjerene samo na stišavanje krize, te da se njima kupljeni predah mora iskoristiti za korjenit preustroj gospodarskoga sustava, predsjedatelj EU u ovome polugodištu francuski predsjednik Nicolas Sarkozy jasno je  naglasio: “Moramo izgraditi stvarni sustav, utemeljen na poduzetničkim vrijednostima; stvarni kapitalizam, a ne špekulativni. A oni koji su doveli svijet u ovo stanje, morat će za to platiti!”

Ako Hrvatska kroz ovu novčarsku krizu zaista prođe samo s manjim ogrebotinama – a da će biti tako dala je naslutiti i danas objavljena procjena čuvene agencije za rejting “Dunn & Bradstreet” – moramo podići spomenik guverneru Narodne banke Željku Rohatinskome, koji je, hrabro se odupirući pritiscima, onemogućio banke da špekuliraju viškom novca i zajamčio im likvidnost i u ova teška vremena.

Premijer Ivo Sanader i njegov “ECOFIN”, ministri Damir Polančec i Ivan Šuker, moraju, pak, hitno izvući pouku, posebice iz islandskoga bankrota, da oslanjanje gospodarstva samo na usluge, pogotovo one novčarske, ne jamči sigurnu budućnost. Jedini temelj za zdrav novac nove su tvarne vrijednosti: proizvodnja, dakle!