Povezivanje Ivana Pavla II. i Ratzingera

Predsjednik države Ivo Josipović održao je jedan od najznačajnijih govora u sklopu papina posjeta Hrvatskoj, a možda i u svom dosadašnjem predsjedničkom mandatu, kada je dočekao papu Benedikta XVI. u zagrebačkoj zračnoj luci.

“Oslanjajući se na svoje kršćanske korijene, suvremena Hrvatska želi biti velikodušna u opraštanju prema svojim susjedima, jer kroz opraštanje nalazimo put pomirenja, a u pomirenju uzajamnu dobrobit. Hrvatska nije otok, Hrvatska živi u svijetu, Hrvatska živi sa svojim susjedima. Makar nisam vjernik, u dubini svojih uvjerenja dijelim s vjernicima iste vrijednosti. Stoga sam i u temelje svoje unutarnje politike postavio pravdu i pravednost, a u temelje svoje međunarodne politike oprost i pomirenje među narodima”, ključne su rečenice koje je predsjednik Josipović rekao papi, ali i hrvatskoj i svjetskoj javnosti. One se, naime, izravno nadovezuju na prvi posjet pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj 1994. i njegovoj “metafori rijeka” na zagrebačkom Hipodromu, kada je slikovito kroz tijek Drave i Save te njihova ulijevanja u Dunav govorio o nužnosti zajedništva na ovim prostorima. Dakako, Josipović je njihovu kršćansku simboliku pretvorio u svoju političku pragmatiku (čak i ugradio predizbornu ‘pravdu i pravednost’), što ih nikako ne bi trebalo degradirati, nego tek pripomoći konstataciji da se 17 godina nakon onoga papina govora našao netko tko ih je, Bogu hvala, odlučio izravno upotrijebiti (i) u političke svrhe.

Znam da će se naći onih teoretičara zavjere koji će prigovoriti da Josipović to čini iz svojih razloga, tj. planova da zajedno sa Srbijom uđemo u EU, ali upravo je činjenica da je Benedikt XVI. u Hrvatsku isključivo došao kako bi je posljednji put blagoslovio pred ulazak u EU, i tako pogurao na neki način, dala kontekst i puninu izrečenim Josipovićevim riječima. Papin pohod Hrvatskoj, gledan ovako dok se dojmovi još nisu posve slegnuli, doista ulazi u red velebnih i značajnih događaja za naš mali narod i našu malu državu, posebice ako se ima u vidu da je ovo četvrti puta u posljednjih 17 godina da nas posjećuje poglavar Katoličke crkve.

Međutim, on sadržajno nije donio neke senzacionalne novosti. Papa je, kao što to oduvijek i redovito čini, branio čast tradicionalne obitelji, a čak je od njega na zagrebačkom Hipodromu bio žešći krčki biskup mons. Valter Župan, koji se izjasnio protiv istospolnih brakova i od države, pred papom, zatražio da zabrani pobačaj. Papa je u HNK govorio o odnosu vjere i znanosti, religioznosti i razuma, tj. o savjesti kao mjesta postojanja i prožimanja jednoga i drugoga, a kao primjer uzeo je Hrvata, isusovca i znanstvenika, Ruđera Boškovića, čija se ovogodišnja obljetnica kod nas jedva simbolički obilježila.

Mladima je poručio da im je Crkva blizu i da ih razumije, što su oni s oduševljenjem prihvatili i rekli mu da ga vole, a u katedrali je biskupe pozvao na tradicionalno međusobno jedinstvo i ono s Petrovom stolicom te se pomolio na grobu kardinala Stepinca, praktički poručivši da ćemo ga uskoro slaviti kao sveca. Šteta je što oni koji su pripremali papine govore nisu iskoristili Ratzingerovu erudiciju jer je on jedan od najjačih intelektualaca i teologa današnjice, kako bi ga usmjerili još dublje u bit hrvatske stvarnosti, a ona nije omeđena samo činjenicom da hrvatska obitelj mora imati mamu i tatu, kao što je rekao biskup Župan, nego da ti mama i tata trebaju imati posao, koji su im zajednički oteli divlji hrvatski kapitalisti udruženi s korumpiranim političkim elitama. Posao jamči egzistenciju i dostojanstvo, a dostojanstvo je jamstvo spokojna življenja. A spokojan čovjek je pomiren sa svime oko sebe, pa i drugima može velikodušno praštati.