U POVODU

Poslodavci propadaju zbog gableca?

15.09.2008.
u 17:21
Pogledaj originalni članak

Je li se Hrvatska udruga poslodavaca još jednom predstavila kao udruga velikih trgovaca i malih političara? Idući ususret promjenama Zakona o radu, poslodavci su  izlicitirali nekoliko oštrih zahtjeva u smjeru smanjivanja radničkih prava, iako je teško vjerovati kako nisu svjesni činjenice da takvi zahtjevi nemaju šanse.

Ogroman raskorak između zakonskih i stvarnih radničkih prava temu je odavno učinio toliko usijanom, da je se ni jedna razumna politička garnitura nije htjela prihvatiti. U Hrvatskoj je ispod radničkih prava podvučena jedna nevidljiva crta koju će sinidkati braniti svim silama i pritom imati podršku najšire javnosti.

Kako i poslodavci to vjerojatno znaju, logično je pretpostaviti da su s apsurdnim zahtjevima oko radničkih prava izašli kako bi od države iskamčili nešto posve drugo. O čemu se radi? HUP-ov je zahtjev, na primjer, da se pauza za ručak isključi iz plaćenog radnog vremena, a potkrijepljeno je to podatkom da pravo na polusatni odmor tijekom plaćenog radnog vremena godišnje poslodavce stoji 5,5 milijardi kuna.

Da bi bila bar malo uvjerljivija, tu bi statistiku trebalo upotpuniti, recimo, podatkom o tome koliko radnika uopće koristi pauzu za ručak, a koliko ih jede kad stigne, u nemogućim uvjetima. Treba valjda proteći još stotinu godina da bi poslodavci promijenili kut gledanja i pauzu za kvalitetan ručak shvatili kao ulog u veću produktivnost, u kvalitetniji rad, u zadovoljnijeg radnika. No to bi značilo radnika tretirati kao partnera bez kojeg nema profita, a ne kao trošak, što je pak pristup kakvog u zahtjevima Hrvatske udruge poslodavaca nema ni u tragovima.

HUP uz to traži i zakonske promjene koje bi olakšale otpuštanje radnika, te godišnji odmor od četiri tjedna, u što bi bile uključene i subote i nedjelje i praznici i blagdani. Za radnike se, ukratko traže uvjeti kakvi vrijede za menadžere, samo bez menadžerskih plaća...

Suočena s takvim zahtjevima, Račanova vlada odustala je od novog zadiranja u Zakon o radu, znajući da bi je to možda stajalo mandata, a i Sanaderova je ekipa na vrijeme prepoznala zamku. Zakon o radu ne dira se bez dogovora poslodavaca sa sindikatima, osim u mjeri u kojoj to zahtijeva prilagođavanje EU.

U HUP-u to dobro znaju, pa se mora pretpostaviti da je pravi njihov cilj u sferi nameta koje poslodavcima kroji država. HUP se zapravo želi riješiti konkurentske institucije Hrvatske gospodarske komore i obvezne članarine, riješiti se naknada za Turističku zajednicu, "poreza" za šume i sličnih troškova. No kako Komora, npr., godišnje stoji 250 milijuna kuna, pauza za gablec koja navodno stoji čak 5,5 milijardi, više djeluje kao uteg na čudnoj vagi, nego kao realan argument.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr