Posljednja šansa HDZ-a

U Hrvatskoj danas svakodnevno poduzeća odlaze u stečaj, propadaju, ili tvrtke sve više otpuštaju ljude zbog krize, manjeg opsega posla, štednje... A ljudi su u sve većoj besparici, standard pada, na burzi je sve više nezaposlenih, ljudi ne znaju kako će preživjeti, kako će financirati sve svoje privatne obveze, kredite, djecu prehraniti, odgojiti, odškolovati... Pitaju se sve češće koja je uopće perspektiva te djece koja bi trebala biti naša budućnost? Što će biti s njima? Gdje će raditi, tko će ih uopće trebati?

Uglavnom, Hrvatskom se širi sve veće beznađe, apatija, bezvoljnost, razočaranost, ogorčenost, osjećaj nemoći pred vidljivim političkim i inim potezima koji nas samo još više strmoglavljuju. Vladajući rade što ih je volja, premijer i Vlada uopće ne pokazuju neku preveliku zainteresiranost za radničke probleme, premijera nema među otpuštenim radnicima, nema ga na škverovima, nema ga jer je socijaldemokracija mrtva. To je bilo razvidno i ranije, kad je Zoran Milanović govorio o SDP-u kao liberalnoj stranci, a sad taj svoj smjer samo potvrđuje. A Čačić ga zapečaćuje.

Tragično je, međutim, da ovakva nikakva, nesposobna hrvatska vlast trenutačno nema nikakvu alternativu, nema oporbu, nema jakog oponenta koji će snimati svaki potez vlasti i žestoko ga napadati svim oružjima, koji vladajućima neće dati ni minute mira i predaha. Jadranka Kosor odavno je izgubila svaki kredibilitet, nitko je više ozbiljno ni ne doživljava, a njezini su istupi isključivo u funkciji njezine samopromocije prije izbora u stranci. Dok vladajući rade što ih volja, a predsjednik ih blagonaklono gleda, dotle nas HDZ zabavlja svojim izborima, a toliko su ga rastegnuli da je pitanje što će se još sve dogoditi u državi dok se oni između sebe izaberu, a onda i snađu.

Jadranka Kosor je blijeda, bez strasti, stalna gubitnica, ali što je sa svima drugima? Stara stranačka ekipa zbog demokracije trebala bi otići s vrha HDZ-a, ali jasno je i da kandidati za šefa stranke nemaju toliko potrebnu lidersku karizmu. Koga od njih možete zamisliti na čelu stranke i koji bi s njome osvojio vlast? Koji od njih ima takvu karizmu da će pokrenuti i stranku i državu? Istina, promjena je potrebna, ali nije dovoljna samo promjena zbog promjene. To smo doživjeli u Vladi. Vlast se promijenila, ali što se zapravo promijenilo? Ama baš ništa! Štoviše, situacija je samo još gora i gora gdje god se čovjek okrene. Gospodarstvo je u sve većem kolapsu, vlast gleda što još može od državnog vlasništva rasprodati, gdje svoje ljude namjestiti i ništa više. Potvrdile su se najave da ćemo sad samo na djelu vidjeti nesposobne za koje smo već ranije znali da su mahom nesposobni.

I dok tako Hrvatska tone, pravo je pitanje kome uopće treba ovakav HDZ. Vidi se koliko je bilo pameti kad su unutarstranačke izbore rastegnuli na pola godine. A vrijeme curi, radi protiv svih nas. Lijepo je držati ruku na srcu i pjevati Lijepu našu, podsjećati na Tuđmana, na dobiveni rat, na dane ponosa i slave. Ali danas ništa od toga nikome u Hrvatskoj neće donijeti kruha i posla. Bez obzira bila riječ o SDP-u ili HDZ-u ili nekom trećem, danas Hrvatskoj treba politička snaga, osoba, lider, koji će imati gospodarski program s kojim se možemo odlijepiti od dna. HDZ može izabrati novog čovjeka, može se vratiti i Tuđmanu i demokršćanstvu, može raskinuti sa Sanaderom, s korupcijom i pljačkom, ali sve je to badava ako hrvatskom čovjeku ne ponudi realan dugoročni program izlaska iz krize. SDP je dobio priliku, ali nakon stotinjak dana na vlasti jasno je da od toga nema ništa. Kukuriku plan ispuhao se kao balon od sapunice. Nitko ga više i ne spominje.

HDZ je i te kako odgovoran za današnje stanje. No hoće li itko tko preuzme stranku znati odgovoriti na krizu, raskinuti s korupcijom, birokracijom, otvoriti širom prostor demokraciji...? Jer ako neće, onda s HDZ-om treba pošto-poto u ropotarnicu povijesti.a