Politika je opet stavila svoju šapu na Podravku

Kad se automobilom ulazi u Kutinu, strelica pokazuje gdje je “Tvornica”. Naravno, Petrokemija. U Rovinju je samo jedna “Fabrika”: Tvornica duhana Rovinj. Tako je i u Koprivnici, postoji samo Podravka.

Tako misli i dojučerašnji gradonačelnik Koprivnice Zvonimir Mršić. Nudili su mu ministarska mjesta, ali on je inzistirao samo na jednom, na mjestu generalnog direktora Podravke. San svakog Podravca, pogotovo ako je Podravkino dijete i ako je u njoj zaradio svoju prvu plaću. Mršić je doista u Podravki radio desetak godina, najprije je raznosio kave, a potom lagano napredovao. Kao u romantičnom američkom korporacijskom filmu.

Onda su došli zločesti dečki (čitaj hadezeovci) i on je kao socijaldemokrat morao otići. Valja vjerovati da je bilo tako.

Do prije mjesec dana “gulio” je treći gradonačelnički mandat. Prije toga, hametice je na izborima tukao konkurenciju. Ni HDZ ni HSS nisu mogli ništa protiv pobjede sa 70-ak posto glasova. Doista, bio je jedan od najboljih hrvatskih gradonačelnika. Protivnici su mu pokušali spakirati čak i kaznenu prijavu, ali ni to nije išlo. Na nacionalnoj razini postao je prepoznatljivi Mrle iz Predsjedništva SDP-a.

Sve to nije bilo ništa: briljantna politička karijera, neupitno mjesto u vrhu vladajuće stranke, mogućnost biranja ministarskog mjesta... Podravka je važnija. Sam kaže: “Ne dolazim, vraćam se.”

“Koprivnica ne može bez Podravke, ali ni Podravka bez Koprivnice”, kaže Mršić u Globusu, ali potom dodaje: “Moja želja je da Podravka uvijek ima sjedište u Koprivnici, ali Podravka nije koprivnička kompanija.” Kako to spojiti u logičnu cjelinu?

Nema sumnje, Zvonimir Mršić mogao bi biti dobar predsjednik uprave Podravke. Nije neuobičajeno da uspješni političari odlično vode velike kompanije premda je češći slučaj da veliki menadžeri postaju vodeći političari.

Prvi Mršićevi potezi su simpatični. Došao je na posao pješice. Gabla u menzi sa svim ostalim zaposlenicima. Povećava plaću svima u prosjeku 2,2 posto. Simbolično, ali povećava dok drugi smanjuju i dijele otkaze. K tome, i samom sebi smanjuje plaću sa 42.000 na 37.000 kuna neto. Potpisuje ugovor u kojem mu je zajamčena otpremnina triput manja nego što su je imali njegovi prethodnici.

To su populistički potezi koji se lako mogu vezati uz Mršićevo dobro političko iskustvo. Ali, zar ne rade tako i iskusni menadžeri kada preuzimaju neku novu kompaniju. K tome, poslovni krugovi s velikim odobravanjem pozdravljaju njegov izbor najbližih suradnika, menadžera s iskustvom i gotovo u pravilu s poznavanjem sustava Podravke.

Ipak, postoji jedno ali.

Mršić, kako god se opirao toj tvrdnji, ipak dolazi iz politike. Politika (SDP) ga postavlja i politika ga uvijek može maknuti. “U dogovoru s premijerom Milanovićem zaključio sam da je najbolje rješenje da budem u Podravki, a ne u vladi”, priznaje i sam u Globusu.

A politika drži pod kontrolom Podravku već desetljećima. Koliko se samo u vrijeme razbuktavanja i raspetljavanja afere Spice govorilo o prepletanju utjecaja HDZ-a i HSS-a na koprivničkog poslovnog diva. Koliko puta smo pisali (ama baš svi mediji) o nesretnim paktovima Polančeca i Friščića, o podjeli utjecaja i političkoj trgovini. I esdepeovci, pa i sam Mršić, upirali su prstom i optuživali tada vladajuće za štetu koju su nanijeli Podravki.

Zoran Milanović i Zvonimir Mršić na sebe su sada preuzeli veliku odgovornost. Politika (nacionalna, ali i lokalna) opet je stavila šapu na zlatnu koku.