Pogled u povijest žlahtine

Nije samo novom kušaonicom poznati  vrbnički vinar Anton Katunar iznenadio novinare. U nevelikoj prostoriji, koja je ujedno i arhiva, tik iznad podruma, dakako da je raskošno pogostio goste krčkim specijalitetima, od šurlica s jelenskim gulašem do pečenog kozlića. Ali, glavni događaj bio je putovanje u povijest popularne tamošnje žlahtine. Nanizao je i otvorio sačuvane boce obiteljskog vina još iz 1986. godine, koju je napunio otac, a etiketa je obična, priručna, kakva se tada kupovala u Trstu. Prva pak komercijalna bila je 1991. godine.

– Ne mislim da žlahtinu treba ostaviti deset godina, pa tek onda prodavati – kaže Katunar – nego sam ih ostavio u arhivi da se sada može uspoređivati. Jer, žlahtina je na (opravdanom) glasu da je najužitnija kao mlado, dapače ljetno vino. No ova je degustacija pokazala da i starija godišta mogu sačuvati svježinu, obogatiti se tercijarnim aromama, dobiti novu, višu kvalitetu. Ne vrijedi to za sva godišta, kad je bila lošija berba, očitovalo se to i u čaši. Primjerice, '02 ima fine arome, podsjeća pomalo na sancere, kristalno čiste je žute boje, orašasta, osjete se egzote i sijeno. '99 je fino zrelo vino, tercijarnih aroma, lagano se čak osjeti i petrolej!

Vino slavnog Dragoslava – jubilarno – kristalno je zlatne boje, ostavlja dojam predikatnog vina, ima ugodan oksidativni ton, osjeti se egzotično voće, ananas, zrela žuta breskva, kompot od kruške. Elegantno je, nježno, skladno, živahno s finom još kiselinom. Nevjerojatna je i '95 – posve svježe, fino, harmonično vino, čak još i svijetle boje, s petrolejskim štihom. Šteta što je loš čep pokvario ugođaj kušanja vina iz '86. koje je  stari Katunar prvi put napravio po sinovim uputama, drukčije nego su tada radili Vrbenčani.

Recimo i da je Katunarov prvi vrbnički chardonnay; dojmljiv je onaj iz vruće '03, trećina ga je tri mjeseca bila u rabljenu barriqueu, a drugo u velikim drvenim bačvama.