Pobijediti recesiju, makar i doštampavanjem novca!

Gdje će se pronaći tisuću i sto milijardi dolara što ih je skupina G20 odlučila preko MMF-a ubaciti u globalni financijski sustav? U kakvim se tajnim meandrima taj novac dosad skrivao i da li uopće postoji? Pitanje je to intrigantnije što se, prema procjenama ekonomskih stručnjaka, ove godine planira u sustav razvijenih zapadnih zemalja ubaciti oko 3 bilijuna eura.

Tiskanje novca ovih je dana među malobrojnim ‘industrijama’ koje će u vrijeme recesije imati rast narudžbi.

O inflaciji - kasnije
Od silnih milijardi što bi trebale spriječiti ekonomski kolaps, dobar dio naime dolazi iz virtualne, ‘iluzionističke’ sfere. Natuknuo je to u svojoj najnovijoj analizi i Arend Kapteyn, glavni ekonomist za Europu, Bliski istok i Afriku u Deutsche banci.

Doduše, on isto tako ističe da će 250 milijardi dolara, što će ugroženim ekonomijama odmah biti na raspolaganju preko MMF-a, osigurati realan novac. Prikupit će ga zemlje poput Japana, nekih članica EU, Norveške, Kanade i Kine. Ali isto tako se zna da se pod palicama centralnih banaka raznim indirektnim metodama kreiraju i velike količine fiktivnog novca.

Ono što se pučkim jezikom zove ‘doštampavanje’, u modernoj se ekonomskoj terminologiji naziva ‘kvantitativno opuštanje’ (quantitative easing). Svodi se na isto. Nije šija nego vrat. Europske su zemlje s time opreznije, a u Americi će država tako kreirani novac iskoristiti među ostalim i za otkup vrijednosnih papira, čak i onih sumnjivoga pokrića.

– Vrlo opasno i kontroverzno, jer nitko ne može biti siguran da tako velika količina dodatne likvidnosti nije sjeme buduće svjetske inflacije. No mudre guvernerske glave kažu da nema drugog izlaza – komentira Večernjakov sugovornik iz domaćih bankarskih krugova.

U ovoj fazi, međutim, kataklizmičke teorije o posljedicama moguće inflacije nisu ni najmanje popularne. Nema doduše izravnog opovrgavanja da opasnost od inflacije postoji, ali prevladava mišljenje da je ta opasnost manja nego ako se ništa ne učini protiv recesije. Svjetski je konsenzus da u ovom trenutku ne postoji drugi izbor. O inflaciji ćemo razmišljati tek kad ta opasnost prođe. Uostalom, kao što se može ubrizgati, novac se može i povući iz optjecaja, kažu vodeći makroekonomisti.

Zasad inflacija dakle nije u prvom planu, a tome su pridonijele i opadajuće cijene sirovina i energenata, koje na statističkoj razini šalju prilično umirujuću sliku. No kad se recesijski ciklus okonča, počet će povlačenje doštampanog novca, predviđa dr. Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta Zagreb. Sterilizacija će djelomično biti obavljena kroz povećani volumen gospodarske aktivnosti.

No dio novokreirane novčane mase sterilizirat će se tako što će vjerovnici te svježeotisnute novčanice vraćati novcem koji će u međuvremenu morati teško zaraditi. Rumunjskoj će, na primjer, međunarodne financijske institucije pomoći paketom od čak 20 milijardi na brzinu pronađenih eura. Rumunji će tu posudbu međutim vraćati realnim novcem što ga prvo moraju sami zaraditi.

Zanimljivo je da i zemlje koje se sada moraju zaduživati, kao i zemlje s viškom kapitala poput Kine, pristaju na tu igru. Kina će i dalje kupnjom dolarskih obveznica financirati američki deficit. Svima je u interesu da se bolest koja je počela u američkom investicijskom bankarstvu, a koja se proširila na realni sektor, što prije ograniči i zaliječi. Logika je jednostavna. Propadnu li američko i europsko tržište, ni Kina neće imati kome prodavati svoju robu. U zajedničkom je dakle interesu sprečavati opći kolaps.

Zašto se Hrvatska, kojoj bi dodatni novac i te kako bio potreban, ne može povesti za razvijenim zapadnim zemljama koje su uglavnom posegnule za finim mehanizmima doštampavanja novca? Obično se kaže kako ono što je dopušteno velikima nije dopušteno i malima. Ali stvar nije samo u geografskoj površini nego i prije svega u različitim razinama kredibilnosti. Za razliku od dolara, kuna nije svjetska valuta. Potražnja za američkim obveznicama i dolarima postoji unatoč opasnosti od deprecijacije, a za kunama neće pohrliti čak ni hrvatski građani, nego će viškove skloniti u eure. Zato je Hrvatska u onoj skupini zemalja koje se od recesije brane unutarnjom štednjom i novim inozemnim zaduženjima, neovisno o tome kako je posuđeni novac nastao.

Stao pad narudžbi
Državni financijaši već se mjesecima pripremaju za izlazak na strano tržište s novom emisijom obveznica. Iz dana u dan promatra se kako u takvim operacijama prolaze usporedive zemlje. Kako su prošli Slovenci, kako izbjeći i nehotičnu grešku koja bi uplašila ulagače i dovela do povećanja kamatnih stopa. Pretpostavlja se da će poboljšanje klime, što je uslijedilo nakon dogovora unutar skupine G20, i Hrvatskoj biti od pomoći.

Od prošlog na ovaj tjedan, uvjeti financiranja malo su smekšani. Dok je prije desetak dana cijena rizika bila na razini 400, potkraj ovog tjedna već je spala na oko 300 bodova. Nešto bolje od Hrvatske stoje članice EU Poljska i Češka, a najbolje je stajala Slovačka, koja je i unutar eurozone. Pripreme za plasman obveznica kojima država namjerava prikupiti barem 750 milijuna eura bit će dovršene za koji tjedan. Ali ni o kakvim detaljima nema službenih informacija. Tako je dogovoreno s bankama agentima, s obzirom na osjetljivo stanje na tržištu, na kojem su ulagači još uvijek vrlo sumnjičavi i suzdržani.

Iako je još rano za bilo kakve čvrste zaključke, analitičari registriraju svaku promjenu koja bi mogla potisnuti pesimizam i otkočiti poduzetničku inicijativu. Unutar zemalja koje su prve ušle u recesiju dolazi do zaustavljanja pada narudžbi, kaže na primjer dr. Lovrinčević.

– To je prvi signal da je dno blizu. Kad prestanu opadati narudžbe, krenut će burza. Kad se počne oporavljati proizvodnja, za njom će krenuti usluge koje prate proizvedenu robu. Nakon toga, postupno će krenuti i tržište nekretnina. Tek 3 do 6 mjeseci od početka ponovnog rasta narudžbi počet će opet rasti i zaposlenost – prognozira Lovrinčević.