Plakati izborne antikampanje

Jeste li se proteklih dana već našli u poziciji da kojemu od prosječnih hrvatskih glasača morate objašnjavati kako crveno-plavi pravokutnik nisu HDZ-ov i SDP-ov predizborni oglas, smješteni jedan uz drugoga, nego samo jedan, HDZ-ov?

Nije od jučer teorija po kojoj je u predizbornoj kampanji bitno što češće se pojavljivati, biti viđen, pa makar povremeno i u negativnom kontekstu. Unatoč tome, HDZ se odlučio za varijantu u kojoj je na crvenoj polovici plakata pobrojeno ono što, kako tvrde, nudi SDP, a čemu se na plavoj polovici suprotstavlja HDZ-ova ponuda. Time se HDZ, iako vladajući, određuje isključivo pasivno “protiv”, a ne “za nešto”, a ispada i da na pola površine svojih plakata reklamira izravnog političkog suparnika!

Zoran Milanović je Sanaderu baš mogao i zahvaliti na katastrofalnom propagandnom potezu, jer time je HDZ nadoknadio dojam debakla SDP-ovih plakata s opjevano mlitavim i nevoljko podignutim palcem SDP-ova kandidata za premijera. Slogan “ljudi su snaga” zvuči bombastično, ne znači baš ništa konkretno, a njime se jednako uspješno može reklamirati i osiguravajuće društvo ili kakav građevinski obrt.

Ni ostali se nisu proslavili. Ruralno-urbana HSS-HSLS-ova kombinacija poručuje zajedničarsko “budimo svoji”, uz nebodere s jedne i žitna polja s druge strane!? HSP-ovu prugu u našim nacionalnim bojama već se krsti “zubnom pastom”, a HNS kaže da “budućnost biramo sad”, što je toliko bezlično da je upotrebljivo za svake buduće izbore.

Stranke će na propagandu potrošiti više od 100 milijuna kuna, a glasač se pita bi li te milijune opreznije trošili kad većinu tog novca ne bi dobivali iz državnog proračuna?