Pelješki most u 'bosanskom loncu'

“Bosanski lonac” opet kuha. Balkan kipi! Bosna i Hercegovina u najvećoj je krizi od potpisivanja Daytonskog sporazuma. Kosovo je pred eksplozijom, Makedonija nije ništa dalje od toga, oružjem se opet zvecka... A da je tako sasvim dovoljno govore riječi glavnog zapovjednika EUFOR-a, međunarodnih snaga u BiH, njemačkoga kontraadmirala Hans-Jochena Witthauera koji otvoreno najavljuje da su njegovi vojnici spremni za novi rat u toj državi. Znači, u glavama svjetskih velemoža već se vrti i mogućnost novog rata.

Uopće nije sporno da je Beograd ponovno izvor nove nestabilnosti, da zbog straha za Kosovo želi pošto-poto proizvesti nestabilnost u BiH, a time i u cijeloj regiji. Zapravo je riječ o čistoj ucjeni međunarodne zajednice, kojom se prijeti i ratnim pokličima ako Kosovo ne bude riješeno onako kako se Beogradu bude sviđalo.

A Hrvatska? Upravo je pred novim parlamentarnim izborima, na kojima bi se trebala dodatno potvrditi kao zrela demokratska zemlja pred očima svijeta. Novonastala situacija Hrvatsku i te kako obvezuje, posebice otkako će od Nove godine postati i dvogodišnja članica Vijeća sigurnosti UN-a. Ali Hrvatska ima i dvostruku odgovornost prema sebi, što bi trebalo biti jasno domaćim političkim elitama, bez obzira na stranačke boje.

Riječ je o nacionalnim interesima, kako u odnosu na vlastitu državu tako i na naše sunarodnjake u BiH. Predizborna koplja lome se, naime, preko Hrvata u BiH i Pelješkoga mosta. Pravo glasa tamošnjih Hrvata trenutačno je zakonska obveza koja ovisi o budućim političkim odnosima. Ali nikako se ne može tamošnje Hrvate ostaviti na cjedilu i poručivati im da svoje probleme trebaju riješiti u Sarajevu. Oni trebaju Zagreb kao što i Zagreb treba njih. Budućnost BiH umnogome ovisi i o tamošnjim Hrvatima, kao i o odnosu Zagreba prema njima.

Drugo je pitanje Pelješkoga mosta. Stalno se poteže pitanje nečije zarade, kao da nitko ni u jednom poslu ne bi trebao i zaraditi. Naravno, to je nedopustivo ako ne zarađuju “moji”. Upravo trusna situacija u BiH, među ostalim i zbog radikalizacije kod Bošnjaka, i te kako u prilog ide onima koji zagovaraju most. Taj se projekt ne može uspoređivati ni s čim drugim jer on je životno bitan za jug Hrvatske.

Autocesta preko BiH prema Dubrovniku ići će jednoga dana, ali ona će opet ići kroz drugu državu. Kroz državu koja je, barem zasad, sve dalje od EU. Zar nam treba situacija da se netko dosjeti i zatvori buduću autocestu zbog neke ucjene i da tako jug ostane prometno odsječen? Možda je to pretjerano, ali svaka državna vlast koja razmišlja o nacionalnim interesima i te kako bi vodila računa i o tome. Ovdje nije riječ o “crnima” i “crvenima”, ovdje je u pitanju opstojnost hrvatskog juga. Ili nekome u Hrvatskoj to nije u interesu? Nije valjda da ima i takvih!