Pavlova godina

Ekumenskom večernjom molitvom sinoć je u bazilici sv. Pavla izvan zidina u Rimu papa Benedikt XVI., uz sudjelovanje ekumenskoga carigradskog patrijarha Bartolomeja I. i predstavnika velikoga broja kršćanskih crkava Istoka i Zapada, otvorio Pavlovu godina koja će trajati do 29. lipnja 2009. Godina sv. Pavla slavi se u povodu 2000. godine njegova rođenja.

Egzegeti se, naime, slažu da je Pavao, koji je rođen u Tarsu u Maloj Aziji u današnjoj Turskoj, morao biti rođen između 7. i 10. godine poslije Krista. 'Orijaš kršćanstva’, kako ga je nazvao publicist Ivon Ćuk, predstavlja najmarkantniju i za širenje kršćanstva najznačajniju osobnost iz apostolskih vremena. Premda nije pripadao dvanaestorici, neumornim propovijedanjem, posebice svojim poslanicama, zavrijedio je titulu 'apostola naroda’. Bez Pavla je jedva moguće zamisliti širenje kršćanstva u tadašnjoj grčko-rimskoj civilizaciji.

Kardinal Meisner tvrdi kako bez Pavla ne bi bilo ni svjetske Crkve, ni kršćanske Europe, ni ljudskih prava, a s njima niti Ujedinjenih naroda. Pavao je bio poveznica raznih civilizacija i graditelj posve nove – kršćanske.
On je istine kršćanske vjere snažno i umješno ucijepio u tadašnju ekumenu te je najzaslužniji da je ona postala toliko snažnom da je bitno označila dva tisućljeća Zapada, ali jednako tako da je našla put do svih pet kontinenata i na svima njima uhvatila duboko korijenje.

Pavao je div kojega prihvaćaju jednako katolici kao i pravoslavni i protestanti. Stoga ova godina nije samo katolička već je međunarodna i bitno intonirana ekumenski.

 Tako je predsjednik Papinskoga vijeća za jedinstvo kršćana kardinal Kasper Pavlovu godinu protekloga vikenda otvorio u Tarsu, dok se kardinal Meisner snažno založio kod turskog premijera da se u tome njegovom rodnom mjestu dopusti izgradnja hodočasničkoga središta, što je Erdogan i obećao.

Dio istočnih crkava tu će godinu povezati uz drugi grad važan za sv. Pavla, Damask, neki opet uz Maltu na kojoj je sv. Pavao djelovao, a neki naravno uz Jeruzalem i konačno uz Rim. Gregorios III. Laham, patrijarh melkitske grkokatoličke Crkve u Antiohiji, najavio je, primjerice, da će slavlje u Damasku, gradu obraćenje sv. Pavla, biti vrhunac njihove proslave.

Tako će ova godina povezati nekadašnju ekumenu, ali će biti snažan poticaj na putu prema punom jedinstvu kršćanskih crkava. Crkva u Italiji ima vrlo ambiciozne programe, isto tako i Crkva u Njemačkoj.
Na posebnim web stranicama već postoje razrađeni programi, od studijskih do pastoralnih i kulturnih, a slično je i u drugim zemljama. Kod nas se jedva što takva planira ili naslućuje. Ili možda čekamo da se godina zahukta?