'Partnerstvo' s diktatorom Putinom

Gotovo sve zapadne zemlje ruske su parlamentarne izbore na kojima je pod sumnjivim okolnostima pobijedila Putinova stranka Ujedinjena Rusija opisale kao nepoštene. Jedina je iznimka bio francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, koji je odmah Vladimiru Putinu uputio najsrdačnije čestitke na izbornoj pobjedi, očito se pri tome nadajući da će financijski moćan Putin francuskim tvrtkama dobaciti kakvu masnu narudžbu.

Ono što možda najviše šokira, za dobre poznavatelje Putina i nije iznenađenje. Naime, gospodar Kremlja na sve se kritike upućene sa Zapada ledeno smješka. Kritike Zapada zbog Putinove izborne farse mogle bi se svesti na neprincipijelnu priču: Točno je da izbori nisu bili fer, ali tu se ništa ne može jer Rusija ima veoma malo ili gotovo nikakvog iskustva s demokracijom. To se već vidi i po tome što ruski stanovnici pri ispitivanju javnog mnijenja u gradovima tek negdje na treće ili četvrto mjesto stavljaju parlamentarnu demokraciju.

Znatno im je važniji životni standard. Međutim, kada neki zapadni komentatori to površno objašnjavaju “pomanjkanjem demokratskog iskustva”, onda bi se isto tako moglo postaviti protupitanje: Zar je Rusima ikada u povijesti bilo omogućeno skupljanje demokratskog iskustva te je li to, napokon, moguće danas pod vlašću Vladimira Putina? Ali to, očito, ne smeta, primjerice, njemačkim političkim komentatorima, koji ističu da je Rusija danas za Europsku uniju nadasve značajan “partner” i da je najvažnije da taj partner bude smješten u politički stabilnoj državi. Pri tome nije važno što ta država uhićuje oporbenjake, što na Kavkazu stvara nove kolonije, što u Čečeniji eskadroni smrti Putinova poslušnika Ramzana Kadirova svakodnevno ubijaju “nepoćudne” osobe.

Gdje su tu europske organizacije za zaštitu ljudskih prava? Nema ih. Kada je Beč posjetio George Bush, tisuće i tisuće demonstranata opsjedale su središte grada. Kada je došao Putin, skupila se šačica prosvjednika, uglavnom izbjeglica s Kavkaza. Mnogi će fenomen Putin objasniti kao čežnju Rusije da se opet dočepa statusa velesile. Koliko je ta čežnja raširena u stanovništvu, teško je reći, ali je sigurno da bi Putinova Ujedinjena Rusija u ovoj situaciji i bez manipulacija pobijedila na izborima.

Možda ne s tako visokim postotkom, ali pobijedila bi. Ako Europljani misle da na “partnerstvu” s ovakvom Rusijom mogu sklapati biznis žmireći na oba oka na kršenja ljudskih prava, onda se varaju. To može biti samo kratkog daha. Putin će uvijek tražiti konfrontaciju ne bi li pred stanovništvom potvrdio svoje liderstvo. I u konfrontaciji uživati.