Na privatizacijskom planu HDZ čeka izbore s vrlo zbunjujućim rezultatima. U prodaji preostale pretvorbene imovine vlada te stranke potpuno je zakazala. U ove četiri godine teško se nosila s prodajom poduzeća, gotovo da nije bilo transakcije koja nije bila sporna, a Vlada nije uspjela obraniti svoja stajališta i odluke i tamo gdje je mogla.
Oponenti, a njih je mnogo, lako su rušili sve Sanaderove i Polančecove odluke, a oni su nespretno sami sebe pobijali. Na kraju, potpuno je destruiran Fond za privatizaciju, koji je postao simbol korupcije u Hrvatskoj. Više nitko ne zna što ta institucija predstavlja, u stalnom je stanju likvidacije, a ni nju nije lako provesti. Tek se naknadno shvatilo da taj fond nije pekarnica ili mesnica koje je lako zapečatiti.
U takvoj situaciji potpredsjednik Vlade Damir Polančec praktično je preuzeo ulogu šefa fonda iako njegova funkcija ne trpi toliku angažiranost jednim, ma koliko širokim segmentom gospodarstva. Konačno, potpredsjednička trojka iz HFP-a čami u pritvoru zbog korupcije, a o najavljenom istjerivanju na čistinu pravoga maestra nema više ni riječi. Nitko ga, čini se, više i ne traži.
Vjerojatno bi rezultati vezani uz odgovornost fonda bili i porazniji da aktivnosti ionako nisu svedene na minimum od afere s Liburnijom prije dvije godine. Od tada su se pokušavale izbjeći afere, no što god je taknuto bilo je loše izvedeno. Ipak, nije se očekivala apsurdna situacija oko karlovačke mliječne industrije KIM. Sanader se ironično smješka na zahtjeve kooperanata da im se daruju dionice Kima, a upravo takav apsurdan zahtjev mogao je niknuti u atmosferi koju je Vlada stvorila oko KIM-a.
Nasuprot svemu tome Vlada HDZ-a pokazala se uspješnom u privatizaciji javnih poduzeća. Prva je nakon traumatičnih iskustava 90-ih otvorila prostor masovne participacije građana u imovini javnih poduzeća. Projekt Ina odlično je izveden, a sada Vlada želi zakucati odlučujući koš još većom i bogatijom ponudom, povlaštenom prodajom dionica T-HT-a. Sve to bit će odrađeno u jednoj poslovnoj godini, što je povelik zalogaj i za gospodarski kompetentniju vladu od ove. Objašnjenje za dvije potpuno različite slike sličnih procesa lako je naći.
Odgovornost prema desecima tisuća građana, budućih glasača golema je pa ju je Vlada podijelila sa stranim konzultantima koji vode proces javnih ponuda. Za tamo neki KIM, ovdje kao simbol plodnog tla za kojekakve malverzacije, vrijede drugi kriteriji. Pitanje je kako će glasači vrednovati jednu i drugu priču, koja će pretegnuti. Sanader očito igra na kartu uspješnih javnih ponuda i mase koju je uvukao u dioničarstvo, što svakako nije pogrešna karta, ali je pitanje je li dovoljna.