Oštro na naj-kriminalce!

Država je još jednom krenula u oštru i beskompromisnu borbu, najavljujući i ogromne kazne, kazne primjerene težini djela. Sa svih strana mogli smo čuti kako se prijeti kaznama do čak 20 tisuća kuna za – neregistrirani automobil koje, kažu, nesavjesni vlasnici nisu registrirali, ali niti odjavili. Doznali smo tako i da ove godine za 10 tisuća automobila registracija nije produljena, tako da je broj neregistriranih vozila u Hrvatskoj sada ukupno, s onima otprije, 206 tisuća vozila!

Dio vozača možda i kalkulira, pa svake godine “ukradu” mjesec ili dva, misleći da štede. No, vjerojatno dramatičan pad tehničkih pregleda i registracija pokazuje razmjere krize, ali i koliki broj ljudi teško prihvaća činjenicu da im je standard pao ispod razine na kojoj su još mogli imati kakav-takav automobil. Pa ne odjavljuju automobile koje više ne mogu imati, nego čekaju, pa se neki i voze, riskirajući tako još veće izdatke ako im se dogodi sudar...

Razmjeri krize vidljivi su i u podacima Caritasa, gdje je korisnika ove godine 20 posto više nego inače, a i u maloprodaji promet u veljači pokazuje ogroman pad od čak 19 posto u odnosu na veljaču 2008. godine. Pad je pogodio najviše trgovinu odjećom i obućom.

Žale se i kontrolori zagrebačkog ZET-a da ozbiljne gospođe drže mobitel u ruci i e-kartu kupuju kad oni uđu u tramvaj. Na putu prema dolje, nemamo više dovoljno da osiguramo automobil, ne kupujemo hlače ni cipele, švercamo se u tramvajima, a oni koje je pogodilo najteže moraju i po besplatan ručak.

Sve to bilo bi zacijelo lakše izdržati da se i hrvatska verzija društvene elite pokaže iole solidarnom, no čine upravo suprotno.

Oni koji upravljaju državnom blagajnom nabavljaju automobile koji štite valjda i od napada iz svemira, a trenutačno je riječ o tri auta, svakom preko 4 milijuna kuna. Oni drugi, pak, koji bi tek htjeli doći bliže javnim jaslama, bivaju otkrivani da izbjegavaju plaćanje poreza i kupuju aute na braniteljske povlastice rođaka. Prepuštajući tako da svi oni koji rade za plaću plate nastavnike koji uče i njihovu djecu i policajce koji će s posebnim marom čuvati i njih kad se uspnu u fotelje u koje su nakanili.

Lakše bi bilo izdržati krizu i da dijelu ljudi koje pogađa danas kriza zapravo ne traje već dugo, s malo nade da će se ikad oporaviti. A možda bi bilo lakše i kad bi se, umjesto kampanje u kojoj se velikim kaznama prijeti osiromašenim građanima koji nisu registrirali auto, krenulo u kampanju javnog prozivanja, primjerice, svih onih koji su utajili porez. No, takvih se, eto, godišnje u Hrvatskoj otkrije tek - stotinjak...