Osječki čudnovati kljunaš

Kada je najavljena mogućnost da u Osijeku SDP uđe u savez s HDSSB-om, makijavelisti su tu nevjerojatnu mogućnost pravdali političkim pragmatizmom, sažetim u uzrečicu da su principi za to da se krše. Nakon što je SDP zagrizao uvijek privlačnu jabuku vlasti, a ona mu na povike začuđenih zastala u grlu te je zbunjen jedva ispljunuo, politički makijavelisti su opet spremni u objašnjenje takva preokreta vratiti principe. Kao mogli su, a ipak nisu. Kao i da nije postojalo – išli su, a nisu morali!

Da su u Osijeku došli do vlasti Milanovićev SDP i Glavašev HDSSB i dogovorili savez, bio bi to najveći čudnovati kljunaš do sada. Prvi se pojavio u Lici, u Donjem Lapcu, kada su se udružili HSP, Ante Đapića i Srpska narodna stranka pokojnog Milana Đukića. Lapački je dogovor završio ličkom rakijom i janjetinom. Ali i bljutavim okusom mnogih koji nisu vjerovali da se rakija i janjetina piju i jedu sa svakim.

Da je i osječki čudnovati kljunaš preživio, sigurno bi i on bio zaliven te bi ga se proslavilo kulenom ili fiš-paprikašom. Ali ni poslije takvog slavonskog političkog pobratimstva ne bi se ništa bitno dogodilo. Kao što ni na ličkom neočekivanom ručku nikome nije zapela janjetina u grlu, ne bi ni poslije slavonske večere nikome zapela kost u grlu. Kao što se Đapić do janjetine s Đukićem busao u velike osobne i stanačke principe, slično se, do najave saveza s Glavaševom strankom, prsio i Milanović.

Hrvatska je navikla na svašta. Pa i na to da joj se prodaju i podvaljuju veliki principi. No, mnoštvo takvih velikih i gromoglasno izvikivanih principa traju uglavnom do izgledne vlasti. Čim se pojavi takva mogućnost, prestanu i gromka načela. Tada bi s politički im mrskim Branimirom Glavašem u koaliciju i Vesna Pusić i Zoran Milanović!

Uime velikih političkih načela! Kakvih? Ta su načela čvrsta, uvjerljiva i dosljedna kao i HDZ-ova o “sigurnoj primjeni ZERP-a”. Nakon što mu je, pod unutarstranačkim i medijskim pritiskom, propala mogućnost vladanja Osijekom, Milanović se opet može vratiti pričanju političkih bajki naivcima koji vjeruju da se principi ne krše.

Da je osječki čudnovati kljunaš preživio, u politiku bi ušao još jedan mutant. Sigurno bi ga i Glavaševi i Milanovićevi simpatizeri opravdavali kao “interes Osječana”. Jer da je to samo lokalna politika. Da je Milanović uspio skucati približnu saborsku većinu, a da su mu za potrebnu većinu bili nužni i glasovi HDSSB-a, bila bi to i nacionalna politika. Uime te vlasti bili bi progutani i svi tobožnji politički principi. Kao što bi bili progutani i u Osijeku, da mu nisu zastali u grlu.