Omerbašić se izgubio

Koliko su u nas uvriježena dvostruka mjerila i prešućivanja, posebice kad je riječ o Crkvi, pokazalo se na slučaju Ševka Omerbašića. Naši dežurni kvazikritičari i politikanti odmah bi od Vatikana tražili i smjenjivanje biskupa koji bi se javno odredio prema nekoj stranci i upleo se u sferu čistog političkog života, što s Jezerincem baš i nije bio slučaj.

A Omerbašić je prošao gotovo neokrznut, unatoč tome što se nedvosmisleno okomio na Sanadera i dao do znanja da je postao SDP-ov. I nikome ništa. Može netko zboriti da je utjecaj Katoličke crkve nemjerljiv u odnosu na Islamsku zajednicu, ali pravila bi trebala vrijediti za sve vjerske poglavare. Omerbašić bi trebao znati da ne živimo u vjerskoj državi, kao što je to slučaj u islamskim zemljama, i da ne može biti arbitar u dnevnopolitičkim pitanjima.

Što je još važnije, dekretom i automatizmom ne može se nekoga natjerati da preko noći postane Bošnjak, a želi se i dalje izjašnjavati kao Musliman. Jer i danas još imamo Jugoslavene bez Jugoslavije.

A što je s muslimanima Hrvatima? Što je najvažnije, Omerbašić nije na čelu bošnjačke nego Islamske zajednice, koju čine pripadnici i mnogih drugih naroda. Dosad uvijek odmjeren, Omerbašić se ovaj put potpuno izgubio u političkom labirintu.