Obijest mladića ili načelnika?

Bubneš nešto pa ostaneš živ, kao da je pomislio načelnik zagrebačke policije Goran Burušić dok je objašnjavao što je petorki iz Vodica bio motiv za postavljanje eksplozivne naprave na Trgu bana Jelačića.

“Obijest pojedinaca koji od lagodnog života nisu znali što bi sa sobom”, tvrdi načelnik. Kao da je zaboravio da su ti obijesni dečki, u dobi od tridesetak godina, svoj plan “razvijali” više od mjesec dana, da su prije akcije u Zagrebu isprobavali eksploziv u Vodicama, da ih je instruirao “obijesni” 58-godišnji otac.

Kvalifikacija kojom se umanjuje važnost događaja na Trgu koja je došla iz usta čelnog čovjeka zagrebačke policije kao naručena je “sjela” odvjetniku Anti Maduniću. Iskoristio je taj branitelj jednog od osumnjičenih “obijesnih” mladića da izjavi da je “to katastrofalno koliko su nezreli i koliki su kreteni” i da su “se ove naše budale zafrkavale”.

Uostalom, zašto odvjetnik, kojemu je to na kraju krajeva i posao, ne bi što bolje pokušao obraniti svog klijenta kad mu je već šef policije dao jasne smjernice kako to učiniti?

No, kako bi načelnik Burušić govorio o eksploziji na središnjem zagrebačkom Trgu da su počinitelji, umjesto Tomislava, Domagoja, Ivana... bili Muhamed, Salko, Hassan...? Ili da je to djelo nekog Jovice, Milojka, Dušana...? Bi li se i onda radilo o “obijesti pojedinaca”? Ili bi se govorilo o terorističkom činu, što eksplozija na Trgu zapravo jest.