Nismo iranskog podrijetla. Kod nas je vlast doživotna

Žnora je nazvao i dosta uzbuđeno verglao o islamskoj revoluciji, o
dizanju vjerskih željeznih zavjesa, o homogenizaciji, strahu da se
stvar ne dovalja sve do Velike Kladuše. Pa se sjetio Maja i 2012. kao
godine kraja, pa je odnekud izvukao i Nostradamusa i čovjeka s Plavim
Turbanom koji će započeti kataklizmični svjetski rat. Sve mu je
mirisalo na Armagedon, dakle bio je u optimističnoj fazi. Zapravo,
znadete, Žnora je bio čovjek trenutka. Osoba na koju se uvijek možete
osloniti. Ni ispred, ni iza svoga vremena, nego u korak s njime, što
znači ostvarenje vlastitog ja već prema potrebi. Bio je, dakle pravi,
zablejani Hrvat kojem neće biti teško danas biti sluga onima koji su
ga i jučer tucali u mozak. Hrvat koji bi opet ponovio 1102. i 1526.
Danas strancima u ruke ne bi dao svoju krunu, ali bi im dao banke,
naftu, šume, vode, obalu. Ma jebiga, pa to je kruna, kruna svega. Ako
je Žnora bio čovjek svog vremena, ja sam onda bio čovjek izvan
vremena. Prostor me još kako tako zadržavao. Zato se nisam začudio kad
mi je palo na pamet da su se svi ovi prosvjedi i rušenja dugotrajnih
režima po zemljama islama najizravnije ticali nas Hrvata i to kroz
činjenicu da su jednom zauvijek srondali u prah i pepeo onu zavodljivu
i gotovo prijeko nam potrebnu tezu o našem iranskom podrijetlu.
Klinac, nismo mi taj temperament da trpimo, trpimo, ali kad nam
dopizdi da se ustanemo i da porazbacamo s tronova sve te falsifikatore
narodne volje. Mi smo narod kojeg svaka vlast može samo poželjeti, jer
ona ovdje ostaje doživotno. Biti sluga pokoran dugo se tumačilo kao
mudrost, iskustvom temeljen oprez pred mogućim neizvjesnostima i
životnim stranputicama koje nas vode izravno u ponor. Zato hodamo
ulicama i svi gledamo u pod i to gledanje u pod nije posljedica stanja
u kojem jesmo, nego je to uzrok tog stanja, taj panični strah od
akcije, to otkrivanje lažnog "iranskog podrijetla" u temperamentu
slavenske pastirske horde, sporih i neambicioznih pljačkaša grobova
koji će se radije baciti u ropsko naručje tuđinskom kralju, nego što
će biti spremni preuzeti neizvjesnost slobode. - Pa koji ti je đoka,
pa kaj ti misliš da se to po tim zemljama događa spontano! Nema
spontanih revolucija. Osim toga, za naizgled najveću spontanost
potrebna je uvjerljivo najveća režija. Iza toga stoji široka urota.
Slika svijeta mijenja nam se pred očima - nije mi Žnoru teško bilo
zamisliti kako baš sad zjaka u staklenu kuglu budućnosti. Već sam
zaustio reći "pa jebem mu, zakaj i nas ne uvrste u taj master plan",
ali se ugrizem za jezik i samo kažem "Imaš pravo". Dobro, tu su kod
nas na cestu izašli neki fejsbukovci, poneki branitelji, ali meni nije
bilo jasno gdje su nestali studenti kao, po prirodi, najbuntovniji dio
svakog društva, oni koji se povlače po menzama i kljukaju jeftinom
pivom i koji će uskoro morati ionako na bauštele. Gdje su
umirovljenici s 45 godina radnog staža, bivši profesori i inženjeri
koji danas kopaju po kontejnerima. Gdje su seljaci, gdje je 335 tisuća
nezaposlenih i zar su svi doista dobili 120 tisuća kuna otpremnina i
još ih uvijek nisu potrošili. Gdje se skrivaju ili je odgovor sasvim
prozaičan - ne skrivaju se, njima je zapravo dobro. Dobro, za
popizdit...