Nimalo europske bavarske grožnje

Nema dužnosnika Europske unije koji nam godinama već ne propovijeda da se politika ne smije miješati u to i to, da se sudstvo treba apsolutno depolitizirati, da monetarna vlast treba biti još samostalnija… Uglavnom, da i te kako trebaju biti odijeljene sve poluge vlasti, od izvršne, zakonodavne do sudske i monetarne. To je i naša obveza u pristupanju EU. Štoviše, kad je riječ o monetarnoj vlasti, direktive EU nalažu još veću njezinu samostalnost od one koju trenutačno ima Hrvatska narodna banka u nas. I naši se političari trude to provesti, barem načelno to podržavaju, iako bi na neke odluke sigurno voljeli utjecati, ili možda pod stolom to i pokušavaju. Mijenjaju se zakoni i postaju stroži i – onda dođe blamaža iz same Unije.

U Hrvatsku bane šef Bavarske u odlasku, Edmund Stoiber, te sruši sva ta načela i s političke razine jasno poruči da će se njegova zemlja jako naljutiti na našu ako ne dopustimo njegovoj banci da ugrabi dio financijskoga kolača među ionako već osiromašenim Hrvatima. I tako Stoiber zaboravi odakle dolazi, da se u njemu ogleda predstavnik vodeće zemlje EU, čak i nesuđeni njemački premijer. I da stvar bude ljepša, oblati sve nas u nazočnosti našega premijera, valjda misleći da i on tako misli kad su, kao, prijatelji.

Stoiber je, međutim, svojim istupom samo pokazao i dokazao da je prototip političara koji manje drži do političkih načela, a više do zastupanja različitih interesa. Od naših se političara traži upravo to, da ne zloupotrebljavaju svoj položaj kako bi gurali nečiji privatni interes ili nečiju tvrtku, zbog čega su padale i glave. A Stoiber upravo suprotno, na prvome mjestu mu je biznis, interes, novac, a politika je valjda samo poluga za ugovaranje unosnog posla. Nama je Stoiber bio iznenađujuće neugodan, ali boljim poznavateljima to i nije bilo iznenađenje jer on u Njemačkoj grca u upravo takvim i sličnim aferama. Što i ne čudi, jer on se odavno kroz vladajući CSU, s njemačkim liberalima, upregnuo u kola moćnika i privatnih i(li) korporacijskih interesa. A sad, na odlasku iz politike, još je samo brutalniji.

A tu ima i još jedna dimenzija, bez neke malicioznosti. Stoiber je predsjednik bavarskog CSU-a, demokršćanske stranke koja je vladajuća u Bavarskoj. On je aktivni katolik, čime se uvijek hvalio i to pokazivao. Jesu li ovakve njegove rabote spojive s katoličkim naukom? Ili i on “pleše” na dva kolosijeka? Crkva načelno traži od političara katolika da svoju vjeru prakticiraju i na poslu, ali često se šutke prelazi preko različitih rabota, opet zbog nekih zajedničkih interesa. Kad bismo sad okrenuli ploču prema Hrvatskoj, mogli bismo početi unedogled nabrajati takve primjere, počevši od Zagreba.