Neradnici nisu na burzi nego u Vladi

Vladajuća garnitura u Banskim dvorima mjesecima niže neuspjeh za neuspjehom: ekonomija se oporavlja sporije nego što bi im to trebalo u izbornoj godini, kriza pokazuje svoje sve ružnije lice, tvrtke su se, pritisnute neplaćenim računima, našle tik do bankrota, građane ubijaju velike rate kredita i neizvjesnost, a masovno se gube i radna mjesta.

Prijeko potreban predah premijerki Kosor nisu donijela ni dva nova ministarska imena. Bogatstvo mladog potpredsjednika Vlade Domagoja Miloševića potaknulo je priče kako ga je stekao, ali i nagađanja što će tako bogat i uspješan mlad čovjek u Vladi i stranci koja puca po šavovima, i to u posljednjoj godini njezina mandata kad se ništa ozbiljno ne može napraviti? Na stranu profesionalne kvalifikacije supruga M. Dalić, ministrice financija, no za premijerku je nezgodno i to što je on dospio u Inu, čime se izgubila sva prednost njihova dolaska u Vladu.

A kad se stvarnost ne može promijeniti, Vlada ju je odlučila prikriti. U siječnju je bez posla ostalo 20 tisuća ljudi, a ukupna nezaposlenost vratila se na rekordne razine otprije osam godina. Što na sve to Vlada radi? Skriva podatke i ubija glasnika loših vijesti kad već ne zna kako da se s njima nosi.

Hrvatska je prošla svakakve krize, ali u dvadeset godina države još se nije dogodilo da se pokuša prikriti podatak koliko je nezaposlenih. Hrvatski građani nisu postali neradnici ni s Jadrankom Kosor ni s Đurom Popijačem, bilo je premijera i ministara i prije njih koji su svoje neuspjehe prebacivali na druge, bavili se marginalijama kada se nisu htjeli ili znali uhvatiti u koštac sa stvarnim problemima, ali nikome od njih nije palo na pamet da zabrani objavu podatka!

Kada bi već danas Hrvatski zavod za zapošljavanje maknuo iz svoje evidencije sto tisuća Popijačevih “neradnika”, nikomu u zemlji ne bi od toga bilo bolje niti bi ti ljudi nestali. Radna nam je aktivnost i dalje među najnižima u Europi – od 100 ljudi u radnoj dobi zaposleno je samo 47 i tu je izvor svih hrvatskih nevolja i sa standardom i s mirovinskim i sa zdravstvenim sustavom i s proračunom.

Uvijek će u evidencijama nezaposlenih biti ljudi koji zbog različitih razloga ne žele raditi ili im se to ne isplati. Dosad je i država donosila niz propisa kojima je poticala upravo takvo ponašanje. Nije na Vladi i ministrima da ih uhode nego da stvore temelje da svi koji to žele imaju posla. Kako ministar može reći nezaposlenima da su neradnici kada se na natječaj za čistačicu u jednoj bolnici ovih dana javilo 400 ljudi? Državni zavod za statistiku danima opsjedaju ljudi koji žele posao popisivača. Tvrtke zvučnijeg imena prestale su objavljivati natječaje za radna mjesta jer ih onda tjednima zasipaju pozivima i ponudama na koje ne stignu odgovoriti.

Ako je suditi prema posljednjim potezima, u nastavku godine od Vlade se mogu očekivati samo nove lakirovke. Kako bilo, opet se pokazalo da je mnogo lakše udariti po nezaposlenima nego, na primjer, po bankama koje čvrsto čuvaju svoje pozicije i zaradu, a drugima kako bude.