Nepodnošljivi kult liderstva

Javno je mnijenje u nas još nejako, profesionalna su središta intelektualaca nemušta, građanske udruge, one eksponirane, pretežito se financiranju prinosima inozemnih gospodara, tisak se bahati, opterećen ideologijama i tržištem, a najjaču medijsku instituciju HTV tresu umišljene perjanice naopako shvaćajući neovisnost i slobodu rada u mediju koji dobrim dijelom financiraju građani. Zbog toga su političke stranke i partije najodgovornije za ostvarivanje, razvoj i unapređivanje demokracije u modernome hrvatskom društvu.

U njima se, na žalost, nakon posljednjih parlamentarnih izbora u studenome 2007., ponavljaju zbivanja koja upozoravaju Hrvatsku: demokracija se želi opet izvrnuti naopako. Stranački lideri u nekim važnim strankama ponovno su nesmjenjivi usprkos lošim rezultatima na izborima.

Najprije je lider Hrvatske stranke prava ponudio ostavku jer je stranka spala na samo jednoga zastupnika u Saboru. A onda se predomislio, ponovno će se kandidirati za predsjednika. Predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika također je ponudio ostavku (i ta je stranka pala na samo jednoga zastupnika). A onda se i on predomislio.

Posebice su zanimljiva zbivanja u trećoj po snazi političkoj stranci u Hrvatskoj, HNS-u. Zbog katastrofalnih rezultata u svim izbornim jedinicama, osim u varaždinskoj, zatražena je ostavka predsjednice. Ona se, napokon, složila s promjenom, ali je izjavila da s predsjedničkog mjesta odlazi jer će u Saboru "voditi politiku stranke", a ne zbog drastičnog neuspjeha stranke na izborima! I što je osobito iritantno: potpredsjednik te stranke, koji je otvoreno kritizirao svoju predsjednicu baš zbog izbornoga fijaska, razriješen je stranačke dužnosti, a njegovu je kandidaturu za predsjednika stranke Središnji odbor HNS-a odbio!

Jedina važnija smjena stranačkoga čelnika obavljena je do sada u HSS-u. Detronizirani predsjednik te stranke nestao je zauvijek s političke scene. I to je, čini se, jedan od naših specijaliteta.

Prijedlog predsjednika SDP-a da svi članovi izravno biraju partijskog predsjednika  par exellence demokratski potez!  odgođen je za neku daleku partijsku konvenciju.
Umjesto jaka osjećaja osobne odgovornosti i toliko potrebite unutarnje stranačke demokracije, koja će se razliti državom, u važnim hrvatskim strankama i dalje cvate nepodnošljiv kult liderstva. Mutavim klimoglavcima i dodvoricama u najvišim stranačkim tijelima demokracija i osobna odgovornost zadnja su briga.

Rusi kažu: i najveći demokrat izabran za vođu nakon tri dana pretvorit će se u ruskoga cara! Što bismo mi rekli?