Nemušto Granićevo pranje obraza

Dražen Budiša još je jednom dokazao da nije čovjek za hrvatsku politiku. Dokazao je to u svojoj reakciji na objavljena pisma Gorana Granića Carli del Ponte. To ne znači da on nije pošten čovjek.

Upravo suprotno, to samo znači da nije spletkar, da mu politika nije sredstvo za bogaćenje te da ni za koga ne odrađuje posao... U politici je vidio priliku da se bori za hrvatske nacionalne interese, za one iste ciljeve za koje se borio i tijekom Hrvatskog proljeća. Takvog Budišu jednostavno je trebalo (s)maknuti iz politike.

Jer danas zaista nemušto izgledaju Granićeva nastojanja da opere vlastiti obraz i pokuša dokazati da su on i Račanova vlada ipak nešto učinili u odnosu na Haag. Naravno, pisma bez dubljeg i kasnijeg konteksta izgledaju jako hrabra. Ali kad se zagrebe dublje, jasno je da se Račanova vlada izgubila s Haagom, kao i one prije nje, a ne treba ekskomunicirati ni današnju, koja bi glavnog krivca za presudu vukovarskoj trojci trebala tražiti u “bivšoj prijateljici” Carli del Ponte koju je bespogovorno opsluživala, a ne u UN-u.

Upravo je njezina optužnica dovela do takve presude, pa sad jedino ona  žalbom može pokušati popraviti učinjenu štetu. Ako se uopće što može popraviti. A sve drugo, tjeralica za Radićem, vapaji za Kadijevićem, novi proces, samo je besmisleno predizborno politiziranje.