Nema zakona - nema beba

Dvadeset pet je godina od prve hrvatske bebe iz epruvete rođene u Petrovoj bolnici u Zagrebu. Prije 25 godina slavio se uspjeh liječničke ekipe u Petrovoj, koji je ušao i u domaću medicinsku povijest, jer smo bili među prvima u svijetu s prvim djetetom koje se rodilo uz pomoć medicinske znanosti. U 25 godina, uz fertilizaciju in vitro i druge metode medicinski potpomognute oplodnje koje su se s vremenom razvijale, u Hrvatskoj  zemlji niskoga nataliteta  rođeno je 15.000 djece.

Statistika kaže i ovo: Prošle godine u hrvatskim medicinskim centrima obavljeno je samo 1500 postupaka medicinski potpomognute oplodnje, a zemlja sa 4,5 milijuna stanovnika trebala bi barem između tri i četiri tisuće procedura.

Iako imaju i opremu i kadrove, u bolnicama u Osijeku, u Splitu, u Rijeci, u zagrebačkom Svetom Duhu, financijski su troškovi u znatnijoj mjeri smanjili broj postupaka. Za prvi postupak u državnim je bolnicama lista čekanja duga oko godinu dana. Prije nekoliko godina iz Hrvatske je u inozemne centre, najviše u Sloveniju, Češku i Ukrajinu, po pomoć za začeće djeteta odlazilo petstotinjak parova. Danas je to već između 800 i 1000 parova.

Svi problemi parova koji imaju manjih ili većih teškoća s neplodnošću, ali i liječnika koji se bave potpomognutom oplodnjom, aktualizirani su SDP-ovim prijedlogom zakona o, kako su ga nazvali, liječenju neplodnosti i postupcima oplodnje biomedicinskom pomoći.
No, i taj će prijedlog, kao i nekoliko nacrta i prijedloga iz prijašnjih godina, biti zaboravljen dok se hrvatska politika napokon definitivno ne odluči ozbiljno otvoriti problem nedostatka zakona koji mora regulirati brojna, pa i kompleksna pitanja koja se tiču medicinski potpomognutog začeća.

Treba se suočiti i sa stavovima Crkve, i s konzervativnijim i s liberalnijim stavovima građana. Jer, ni jedni, ni drugi, ni treći svoje mišljenje neće promijeniti. Za Crkvu spajanje gameta, muške i ženske spolne stanice, u laboratorijskim uvjetima vjerojatno nikad neće biti prihvatljivo, isto kao što će se dio građana suprotstaviti, a dio njih smatrati normalnim, da se ozakoni i donacija jajne stanice. A ozbiljna javna i stručna rasprava može iskristalizirati mišljenje većine.

Afera Kurjak i navodna manipulacija jajnim stanicama ne samo što je svojedobno rezultirala golemim nepovjerenjem parova prema liječnicima i unazadila medicinski potpomognu oplodnju u Hrvatskoj općenito nego je i donošenje zakonskih odredaba dodatno otegla za nekoliko godina. A zloporaba se i mogla dogoditi zato što zakona nemamo, pa se, eto, i 25 godina nakon naše prve bebe iz epruvete pravila u kliničkoj praksi temelje isključivo na (ne)etičnosti liječnika.