U redovnu distribuciju u hrvatska kina jučer je stigao najočekivaniji film s ljetošnjeg filmskog festivala u Puli, humorna drama "Što je Iva snimila 21. listopada 2003.". Nedvojben pobjednik Pule, film Tomislava Radića nagrađen je s čak pet najvažnijih nagrada - Velikom zlatnom arenom za film, Zlatnim arenama za režiju, glavnu žensku (Anja Šovagović) i glavnu mušku (Ivo Gregurević) ulogu, kao i nagradom Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara.
Iako je riječ o tzv. malom filmu snimljenom na digitalnom videu, smještenom u nekoliko sati jedne večeri u jedan stan i jedan restoran, sa samo sedam glumaca i desetak statista, hrvatski kritičari, ne baš skloni hvaljenju naših filmova kao ni samom Radiću, rado su isticali kako je riječ o najboljem ili jednom od najboljih hrvatskih filmova u posljednjih petnaest godina, pa i uopće.
Osim sigurne režije kojom je postignut dojam naizgledne improvizacije događaja koja podsjeća na danas u nas obljubljeni reality-show - s razlikom da je u tom slučaju sve znalački organizirano i osmišljeno a ne prepušteno slučaju - osobito su hvaljeni glumci koji su u nepopustljivo dugim kadrovima morali biti stopostotno uvjerljivi
- Ako sve ide prema planu i ako je uloga dobro napisana, svakom glumcu su draži dugi kadrovi - kaže Ivo Gregurevićć koji tumači glavu obitelji, novopečenog poslovnog čovjeka Božu. Premda film ostavlja dojam kako je dosta toga improvizirano, "Iva" je nastala prema prilično čvrstom scenariju. - Tekst je bio dosta fiksiran - kaže Anja Šovagović koja tumači mamu Željku koja si živce smiruje tako što povremeno "cugne nešto žestoko".
- Postoji i anegdota - nastavlja Anja. - Ivo i ja smo snimili cijelu jednu improviziranu scenu u automobilu. Bili smo jako zadovoljni s njom, no na kraju ju je Radić izbacio. Uz pomalo ukočene roditelje, opušteniji dio likova čine ujak Darko i escort-dama Nina koje glume Boris Svrtan i Barbara Prpić. - Nina je lepršava i vesela osoba sa širokim pogledom na svijet - opisuje Barbara svoj lik, te priznaje kako se za ulogu dugo pripremala. - Gotovo tri mjeseca prije nalazila sam se s Radićem koji mi je dao da pogledam nekoliko filmova. Samo snimanje mojeg dijela trajalo je četiri dana.
Svrtan je, kaže, osjetio "lakoću snimanja" i uživao je u svojevrsnoj nepretencioznosti rada. - Znam da je u glavi redatelja zamisao stara već 30 godina. Sad je razvoj tehnologije omogućio ostvarenje takve ideje. Mislim da je to put kojim bi Hrvatska trebala krenuti, a ne da pokušava kopirati holivudske forme. čini mi se da nitko nije očekivao takav uspjeh. Zapravo, nismo bili ni svjesni što smo napravili. Drago mi je što je film dobro prihvaćen. Ali znate kako je - uspjeh u Hrvatskoj je jako relativan - priča.
Naslovnu, iako ne i glavnu, ulogu 15-godišnje Ive odlično je utjelovila zagrebačka srednjoškolka Masha Mati Prodan koja se nikad prije nije okušala u glumi. Snimanje "Ive" činilo joj se dosta ležerno. Kaže da je u glumi uživala, a hoće li se njome baviti i u budućnosti, ne zna.
Glumačku postavu zaokružuje austrijski glumac Karl Menrad koji tumači Božina nesuđena poslovnog partnera gospodina Hoffmana. "Iva" je u međuvremenu pozvana na nekoliko međunarodnih filmskih festivala, među kojima su oni u Montrealu, Varšavi, Sarajevu, Mannheimu i Ljubljani. Sudjelovanje na Libertasu u Dubrovniku okrunila je nagradom Dubravka za najbolji film pobijedivši "40 nijansi plave", laureata glasovitog nezavisnog festivala Sundance, a američki članovi žirija Trevor Groth (programski urednik Sundancea) i Peter Bowen (urednik časopisa "FilmMaker") odluku su potkrijepili riječima: - Ovo je vrlo nadahnut i discipliniran film, kako u redateljskom tako i u umjetničkom smislu. Radić je uhvatio tipiču lokalnu priču koja savršeno funkcionira i globalno.
Kako kažu svjedoci, Amerikanci su i neslužbeno potvrdili kako nagrada "Ivi" nije dodijeljena ni zbog kakvog ustupka zemlji domaćinu, nego zato što je to bez dvojbe bio najbolji film. Radić je "Ivu" snimio malim proračunom, prilično brzo i gotovo u tajnosti. Za njegov film se takorekuć saznalo tek kada je prikazan u sajamskom dijelu ovogodišnjeg Berlinalea, nakon što ga je za svjetsku distribuciju otkupila američka tvrtka Life Size Entertainment. Već prvi izvještaji ukazivali su na "povratak u formu" (Raduićevi najcjenjeniji filmovi su tako?er niskoproračunski, /polu/"gerilski" ostvareni "Živa istina" iz 1971. i "Timon" iz 1972.), što je kasnije, kako smo vidjeli, potvrđeno nagradama i jednoglasnim hvalospjevima.
- Najdraže od svega mi je što je film pozvan u Mannheim, na festival Mladog europskog filma - kaže 64-godišnji Radić. A taj poziv svjedoči i o tome kako je "Što je Iva snimila 21. listopada 2003." odvažno, znatiželjno i stvaralački zaigrano ostvarenje koje se uistinu doima poput djelca kakvog darovitog mladca pred kojim je obećavajuća karijera.