Nadan Vidošević amblematičan je za sve vlasti, koje ga štite jer 
u njemu vide svoj ideal

SRIJEDA, 23. LISTOPADA

U jednoj kolumni u kojoj uspoređuje šampione pohlepe Ivu Sanadera i Nadana Vidoševića, Josip Jović piše: “Razlikuju se donekle po sklonostima. Dok je Vidošević hladnokrvni ubojica medvjeda, Sanader, barem koliko se zna, nije pokazao tu vrstu strasti. Razlikuju se, istina, još po nečem. Jedan je u zatvoru, drugi (još) nije.” Citirao sam ove rečenice ponajviše zbog ovog “još” u zagradama, koje je izraz iluzornog očekivanja da bi i Vidoševićeve ruke mogle završiti u lisičinama. Slično kao i desni Jović piše i lijevi Ante Tomić: “Koliko još moramo čekati, kakva svinjarija još mora isplivati prije nego se državni odvjetnik uhvati istrage ovoga neobjašnjivo bogatog uglednika, kolekcionara i mecene?” I Zlatko Gall, kojega je teže politički svrstati, “rezervirao” je za Vidoševića mjesto iza rešetaka, te o našem junaku piše: “No, listi želja valjalo bi dodati i onu o sređivanju starih ‘dubioza’, zataškavanih tužbi, kontroverzija i otvorenih računa. Pa kome ladanje u Gorskom kotaru, a kome ladovina u Remetincu.” Dakle, i lijevi, i srednji, i desni novinari slažu se oko lika i djela predsjednika Hrvatske gospodarske komore. Ali im se očekivanja neće ostvariti. Jer Vidošević je amblematičan za sve vlasti, koje ga štite jer u njemu vide svoj ideal. On je šarm kojemu je sve dopušteno, štetočina zbog svojih raritetnih osobina zaštićen kakvu god štetu napravio. On simbolizira ono što kod političara dominira: želju za sviđanjem, pravo na uzimanje i nedodirljivost za policiju, tužiteljstvo i sudove. Takvog, svi ga čuvaju, uzgajaju, zalijevaju. Naravno, uvijek ima zaštitu u nepovredivom vrhu vlasti, i desne i lijeve – jednom je to Ivić Pašalić, drugi put Slavko Linić, treći put Stjepan Mesić, četvrti put Ivo Sanader, a svaki put Mladen Bajić, Ranko Ostojić ili tko sličan. Vidošević je primjer enormnog bogaćenja bez rada i zasluga kakvom ne teže samo političari nego i mnogi “snalažljivi” građani. Ako hoćeš izbjeći porez i nevolje s dozvolama, dvorac koji gradiš preimenuj u planinarski dom. Ako hoćeš zaraditi na preprodaji neke zgrade, jeftino je kupi dok joj GUP ne dopušta prenamjenu, zatim utječi na promjenu GUP-a i skupo je prodaj. Da ne bi bilo sumnjivo tvoje gomilanje bogatstva, dio prenesi na rodbinu. Napravi uslugu vlasti da bi od nje u privatno vlasništvo dobio golemi društveni stan koji ni po čemu ne zaslužuješ i koji ćeš prodati. Ako se pod tvojim rukovođenjem pravi teški kriminal, ti ništa ne znaš. Ako se hoćeš okoristiti u privatizaciji, jednu ruku digni protiv nje, a drugom radi ono drugo. Itd. Itd. Država je kao vreća puna novca koju treba znati razvezati i iz nje uzeti, a za to Vidošević ima duge, vješte prste.

SUBOTA, 19. LISTOPADA

Svi su oni – Josip Broz 
i Josip Perković

Da je netko u Hrvatskoj osnovao ustašku stranku pa je predstavio (ako bi uspio) i na nekom od središnjih zagrebačkih trgova – koja bi to drama bila! Vrisnulo bi sve živo i mrtvo: golema većina medija, i Pantovčak i Banski dvori, brzi bi zacijelo bili i policija i državni tužitelji, a događaj bi odjekivao i Europom i cijelim planetom. Kad pak osnuješ Komunističku partiju Hrvatske i predstaviš je na Trgu maršala Tita u Zagrebu, s Titovom slikom na stolu, to je onda samo normalna vijest za novine. Zašto? Jer Tito je posvećeni ubojica. Istina masovni. Istina, ubijao je za ideale kojih se sam nije držao i od kojih se nijedan nije održao - ni komunizam, ni Jugoslavija, ni bratstvo i jedinstvo... Deseci tisuća mrtvih na križnim putevima, tisuće po zatvorima najokrutnijim na svijetu, deseci ubijenih u političkoj emigraciji, gotovo pola stoljeća komunističkog totalitarizma nalik fašističkom u kojem nije bilo nikakvih političkih sloboda ni demokratskih izbora – ta jedna od najkrvavijih sramota u povijesti čovječanstva za Ivu Josipovića, Zorana Milanovića, Mladena Bajića, Ranka Ostojića, za cijeli novokomunistički politički i represivno-pravosudni sustav pozitivno je naslijeđe i u njega se ne dira. Svi su oni – Josip Broz i Josip Perković.

NEDJELJA, 20. LISTOPADA

Naši udžbenici povijesti 
sve sličniji beogradskima

Niže se ne može pasti. Ministar Jovanović srbijanskom predsjedniku Tomislavu Nikoliću šalje sve hrvatske udžbenike povijesti, neka vidi da u njima ne piše kako su Srbi u ratu bili četnici i okupatori. Tako on zakletog četničkog vojvodu i pripadnika paravojne postrojbe koja je ubijala po Slavoniji, dakle, četnika i okupatora, hoće uvjeriti da ga nije nazvao četnikom i okupatorom!!! Bit je to i Josipovićeve i Milanovićeve pomirbene politike prema Srbiji – izbrisati hrvatsku pobjedu i žrtvu te srbijansku agresiju i genocid. Što se pak udžbenika povijesti tiče – nemojte se iznenaditi ako ih za koju godinu u Hrvatskoj bude distribuirao beogradski izdavač BIGZ, kojeg je davno kupio Ante Žužul, vlasnik zagrebačke Školske knjige, čiji su udžbenici povijesti beogradskima sve sličniji.

PONEDJELJAK, 21. LISTOPADA

Proizvode imigrante, a onda ih “čiste kao smeće”

Ma je li to moguće!? Vlasti država – Francuske, Britanije, Italije, Nizozemske... – iz kojih su sve do prije koju godinu dolazile najteže optužbe protiv stranaka koje su u pojedinim zemljama, pa i u njihovima, propagirale ksenofobiju, tražile protjerivanje imigranta, zabranu ulaska stranaca i druge oblike progona, sada čine to isto!!! Kakva tolerancija, kakva borba protiv rasizma, kakva ljudska prava! Europska, afrička i azijska sirotinja, uvelike i iz zemalja koje je Zapad desetljećima pljačkao – a pljačka ih i danas – i u njima ostavio tehnološku, obrazovnu, kulturnu i civilizacijsku pustoš, traži dom i kruha kod svojih porobljivača, koji ih hoće nemilosrdno vratiti natrag. Izvozom hrane moćne sile EU uništavaju afričke a i europske seljake, Africi otimaju plemenite metale, dijamante i druge dragulje, Arapima naftu, nakon kupnje banaka i drugih strateških tvrtki iz tranzicijskih zemalja iznose goleme profite... Tako su imigranti i njihov proizvod, ali ne pune njihove kese i proračune nego ih opterećuju, pa “čiste to smeće s ulica”, kako je svojedobno rekao Sarkozy.

UTORAK, 22. LISTOPADA

Suđenje komunističkom krvniku kod nas nije vijest

Bauk komunizma još kruži Europom. Vuk Drašković tvrdi da Srbijom i dalje vladaju komunističke tajne službe, a za njih najveća su svetinja komunistički dosjei od 1945. do danas. “Ne mogu oni da se otvore”, kaže Vuk, “to je knjiga smrti i svih mutnji i slutnji”. A kad se otvore, doznat će se “ne samo ko je ubijao, ko je opljačkao zemlju, već će se znati ko su doušnici, nalogodavci kako za vreme Tita, tako za vreme Miloševića i posle njega”. Iz drugog susjedstva, iz Madžarske, stiže pak vijest da je podignuta optužnica protiv komunističkog ministra policije Biszkua, odgovornog za ubijanje prosvjednika 1956. Premda je Hina medijima poslala tu vijest, nitko je u Hrvatskoj nije objavio! Doista, bauk komunizma kruži i Hrvatskom.

ČETVRTAK, 24. LISTOPADA

Neven Mates nije bio predodređen da odustaje

Nevena se Matesa sjećam iz davnih dana kao komunističkoga tatina sina predodređenog za međunarodne stipendije, inozemna sveučilišta te potom dobro plaćene poslove u institucijama zvučna imena. Ali zapeo je kao hrvatski kandidat za člana Revizorskog suda EU. Europski parlament je o njemu izrekao neobvezujuće negativno mišljenje, a on je prije toga obećao – bude li negativno, odustat će. Ali odustao nije, a EP zbog laži i nepoštivanja institucije prijeti uskraćivanjem novca - 1,8 milijuna eura – njemu i njegovu uredu. Odustao pak nije zato što je Zoran Milanović nakon Perkovićeva donio još jedan lex – lex Mates, uvjeren da je posrijedi zavjera neke vrste crnokošuljaša u Europskoj uniji.

PETAK, 25. LISTOPADA

Sramota vlada, tuži i ište presudu u korist sramote

U povodu suđenja Zdravku Mamiću zbog uvreda upućenih ministru Jovanoviću optuženikova odvjetnica Jadranka Sloković je rekla: “Jovanovićev javni diskurs nije manje ekscesan od Mamićeva, a Mamiću se sudi dok je Jovanović ugledan član Vlade”. Jovanovićeve riječi: “Pogledajte se u ogledalo i pljunite u ono što vidite” izravno su se odnosile i na Mamića. One su uvreda i za Mamića, i za njegovu obitelj, i za klub koji vodi, i za njegove prijatelje, pa i za naciju kojoj pripada. No one su samo ekstremna inačica uvreda koje sipa i premijer. Dakle: sramota vlada, sramota te tuži i očekuje presudu u korist sramote.