Nacionalno blago Slaven Bilić

Način na koji hrvatska nacija voli izbornika Slavena Bilića samo je još jednom potvrdio da je ljubav slijepa. Nevjerojatno je kako svatko gricne od Bilića ono što mu odgovara. Vole ga fanatični navijači, kućanice, menadžeri, radnici, umirovljenici, djeca... Voli ga i lijeva i desna politička elita, jer tko bi se usudio nešto prozboriti protiv najpopularnijeg Hrvata kojeg, kako vidimo, slavi pola Europe. A najviše mu se dive stari i veliki Europljani. Treba samo malo pogledati britanske, njemačke, talijanske i francuske novine.

Sasvim je u redu da iznimna sportska veličina bude neka vrsta općeg nacionalnog blaga, ali nije normalno da se zbog prizemnih ciljeva "krivotvori" Bilićeva biografija. Neki analitičari uporno stiliziraju izbornika kao ljevičara, što bi mu, smatraju oni, trebao biti najveći kompliment i neupitna vrijednost. Niti je Bilić ljevičar niti je ljevičarski svjetonazor dovoljna legitimacija da se nekog automatski proglasi "lijepim i dobrim".

 U svojim nastojanjima da Bilića prikažu ljevičarem navode da je rocker s gitarom i naušnicom koji sluša Iron Maiden te da je veliki štovatelj revolucionara Che Guevare. Čak idu tako daleko pa ljevičarenje vide i u činjenici što je posjetio Ivicu Račana u bolnici, gdje se, valja naglasiti, nalazio i Bilić zbog problema s kralježnicom.

Prešućuje se, međutim, da je Biliću uzor papa Ivan Pavao II., i to možda još veći nego Che Guevara. (Ako se dobro sjećam, izbornik je na utakmici protiv Njemačke ljubio papin medaljon.) Bilić vrlo često govori o naciji, narodu i zajedničkom duhu koji pokreće. Pred stranim novinarima bez problema govori da on i njegovi igrači "vole svoju zemlju i Boga". Prije važne utakmice igračima za duhovnu okrjepu dovodi velečasnog Zlatka Sudca. A kad pobijede, onda Bilić svojim boysima pušta pjesmu "Lijepa li si", koju pjeva proskribirani Thompson. To dakako ne znači da je Bilić desničar i ognjištarac, nego samo pokazuje da izbornik jednostavno cijeni neke normalne tradicionalne vrijednosti.

Pokazuje i njegovu samosvijest, jer se ne boji jasno odrediti prema svijetu u kojem živi. A to može jer je uspješan i jer ne ovisi o dnevnoj politici ni o raspoloženju nekih drugih moćnika.
Bilića narod voli možda najviše zato što pokazuje da ga uspjeh i slava nisu promijenili. Jer nije postao bahat. Naprotiv, sada osjeća još veću odgovornost i ljubav "prema narodu i Bogu". Narod prepoznaje iskrenost i dobrotu. Prepoznaje rad, hrabrosti i autentičnost. Napokon, izbornik pokazuje da se u Europu može ući kao pobjednik s kičmom, kojeg drugi prihvaćaju i poštuju.