Na redu je i nekad omiljeni Tus

Tri su skupine ljudi koji neovisnu Hrvatsku nisu željeli i koji je, otkad je stvorena, nikako ne mogu podnijeti. Prvu čine oni koji su voljeli Jugoslaviju, koji i danas pate za njom i koji u Hrvatskoj vide glavnoga krivca za njezin nestanak. U drugoj su oni koji su se protiv Hrvatske digli s oružjem u rukama, koji su na teritoriju RH osnovali svoju paradržavu i koji bi i sutra, da im je prilike, uzeli oružje u ruke i napali RH. Treća grupacija, po sastavu vrlo šarolika, ne vjeruje ni u što s hrvatskim predznakom, strahuje od hrvatskog suvereniteta i jake Hrvatske i jedva čeka da se Hrvatska nađe u Europskoj uniji i tako ostane bez većeg komada neovisnosti.
 
Skupine se međusobno razlikuju, no kako im je cilj isti, a to je nikakva ili što nemoćnija Hrvatska, često se u političkom djelovanju skladno nadopunjuju. Najsložnije su u ocrnjivanju RH, odnosno u pokušajima kompromitacije svih njezinih vrijednosti, a na prvome mjestu borbe za neovisnost, Domovinskog rata. Zajednički nazivnik tih pokušaja jest optuživanje hrvatskih vlasti iz devedesetih za organizirani zločin protiv civilnog pučanstva. Okrivljuje se cijeli tadašnji politički i vojni vrh. S jednom rijetkom iznimkom, a to je krug časnika koji su u Hrvatsku vojsku došli iz JNA. Njih su svi hrvatski protivnici uglavnom ostavljali na miru. Nije im se sudilo ni u Hrvatskoj ni u Haagu, a kad jest, presuda je bila oslobađajuća (Ademi).
 
Tako je bilo sve dok neki dan na red nije došao onaj kojega su, najviše zbog njegove distance prema tzv. Šuškovim ljudima, posebno cijenile sve tri spomenute grupacije, general JNA i HV-a Antun Tus. Na njega je u službenom glasilu naše najbrojnije nacionalne manjine neselektivnim granatiranjem navalio bivši feralovac i poznati trgovac nekretninama, pripadnik jedne od dotičnih skupina (koje, dragi čitatelju, izvoli sam odgonetnuti).
 
General se neoprezno zaletio i izjavu srbijanskog predsjednika da je “Oluja” bila “zločinačka akcija” nazvao “strašnom izjavom”. K tome je počinio još jedan, možda i strašniji grijeh, rekavši da su prijedlozi haaškog tužiteljstva o osudi hrvatskih generala “izvan svake pameti” te da za vrijeme “Oluje” na području tzv. SAO Krajine “nije bilo ‘klasičnih’ civila posve neuključenih u ratna djelovanja”.
 
Nekad omiljenog stožernog zapovjednika zbog toga je mračnjak s ugašenim feralom sunovratio u deveti krug Danteova pakla. Optužio ga je da je u ratu 1991. naredio “likvidaciju krajnje ekstremnih ličnosti” u uniformama JNA, dok su se te ličnosti spremale za razaranje Bjelovara (i to baš kvarta u kojem sam odrastao!).
 
A što bi general u ratu radio ako se ne bi bavio eliminacijom neprijatelja? Da, ali kojeg neprijatelja? Negatori Hrvatske svih triju fela osporavaju Hrvatskoj i pravo na obranu, pogotovo ako je ona podrazumijevala obračun s neprijateljem u odori JNA. Zbog borbe za slobodnu Hrvatsku dosad su optuživani Tuđman, Šušak, Gotovina... a sada im je mračnjak pridružio i Tusa. Tko je sljedeći? Mesić? Josipović?