Muška čast i siguran put u pakao

Izbor “Pitanja časti” njemačkog suvremenog dramatičara Lutza Hubnera hrabar je i izvrstan da se s mladim ansamblom iskuša vrlo osjetljiva tema na pozornici Gradskoga kazališta Sisak jer kazalište se događa i izvan metropole kako Zagrebu volimo tepati,

Crna kronika
Dva mladića i dvije djevojke, jedno ubojstvo i jedan pokušaj ubojstva, psihijatrijsko vještačenje ubojice i pomagača, obnavljanje sjećanja na traumatičan događaj prepisan iz crne kronike sve je to zahtjevan materijal koji traži mnogo rada s glumcima širokog spektra sposobnosti.

Njih dvojica žene dijele na one s kojima se vjenčava i na one koje su samo za postelju. Upravo u tom rascjepu, u bbi za dostojanstvo cjelokupne ljudske osobe, odvija se redateljska nakana Franke Perković. Ona vrlo uspješno prokazuje dvojbenu mogućnost inteligentne djevojke da se izbori za pravo da je se tretira kao cjelovito ljudsko biće.

Žena kao roba
Središnja redateljska linija jasno je ostvarena, a to je da se iz pozicije žene kao žrtve i robe snažno progovori sa scene. U tom je smislu uspjela premostiti Njemačku i Hrvatsku kao dvije različite zemlje, koje dijele mnoge slične probleme, osobito kad su posrijedi problemi onih koji ništa nemaju osim svog tijela.

Vedran Živolić glasnoćom je nastojao prekriti još uvijek nedovoljno istančanu sposobnost nijansiranja. Mirna Medaković kao njegova partnerica uložila je mnogo čara gradeći svoj lik osobito pozorno na zahvalnim dijelovima zavođenja i na manipulaciji muškom seksualnošću i grupom koju je stvorila.

Karla Brbić osvojila je tumačenjem posve suprotnog tipa djevojke, koja dobronamjernošću pokušava obuhvatiti svijet koji joj je nesklon. Silvio Vovk u ulozi sina turskog emigranta posve nas je uvjerio u mogućnost “muške solidarnosti” kao široke ceste koja vodi ravno u pakao i zločin. Ivana Krizmanić ponešto je suspregnuta, ali opravdano diskretna kao psihijatrica...

Što je nečasno?
“Pitanje časti” Lutza Hubnera u novoj sisačkoj predstavi Franke Perković uvjerljivo preispituje i isto tako prokazuje patrijarhalno poimanje časti kao odgoj za nečasno i nepravedno društvo nejednakosti spolova i klasa u kojem nikome nije dobro, ni žrtvi ni krvniku, kao što nije dobro ni sluzi ni gospodaru.