Među finalistima za Hrvatsku knjigu godine i teolog dr. Tonči Matulić

S djelom “Metamorfoze kulture” dr. Tonči Matulić, profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu, ušao je među pet finalista nagrade Hrvatska knjiga godine osnivača Hrvatske poštanske banke i partnera (Večernji list, Matica hrvatska i HRT).
 
• Što je to teologija znakova vremena i zašto kažete da je u postkoncilskom razdoblju zapostavljena?
 – Teologija znakova vremena nadilazi dualističko suprotstavljanje kršćanstva, tj. Crkve i svijeta. Otkriva i nudi novost i mladost evanđeoske poruke u sadašnjosti. Ona je nakon Koncila ostala donekle zanemarena zbog drugačijeg pristupa svijetu koji je do tada uvelike promatran negativistički.
 
 • Koji dosezi znanstveno-tehničke civilizacije najpresudnije utječu na preobrazbe u kulturi i duhovnosti?
– Dovoljno je usporediti današnje uvjete života s onima otprije stotinjak godina. Kad se zaviri u srž kulturalnih dinamika koje su formalno omogućile te preobrazbe, tada se razumije zašto su se one uopće dogodile, a ne samo da se jesu dogodile. Dakle, problem nisu preobrazbe. Problem je smislena interpretacija tih preobrazbi.
 
• Živimo li u društvu pojačane ateizacije ili revitalizacije religioznosti?
– Ono što se pokazalo jalovim poslom na teorijskom planu tijekom srednje moderne, a to je dokazivanje Božje neegzistencije, pokazalo se uspješnim na praktičkom planu u postmoderni. Civilizacijsko oblikovanje ljudske egzistencije odvija se kao da Boga nema. Bolja kvaliteta života plaća se najvišom cijenom, rasapom čovjeka. Sustavna ateizacija društva je prošlost, a sadašnjost je opterećena djelovanjem sofisticiranih oblika porobljavanja čovjeka u stilove života bez duše i duha. Uostalom i mjesto osobnoga Boga zauzeo je New Age koji apsolutne božanske atribute pripisuje čovjeku i prirodi.
 
• Pred kakvim (bio)etičkim izazovima stoji (post)moderno doba?
– Svi (bio)etički izazovi (post)modernoga doba mogu se svesti na jedan nazivnik, realnu moć samouništenja. Njezin odraz je sveprisutna ekološka kriza, biotehničko revolucioniranje života, kao i trenutna globalna ekonomska kriza. Autentičan ljudski život je nemoguć ako smo osuđeni na improvizirani život koji previše košta, a premalo usrećuje. Čovjeku se krade duh, a za uzvrat mu se daju jeftine kategorije i površna iskustva s okusom tjeskobe, neizvjesnosti i besmisla.