Mala zemlja za veliki odmor

Karel je bio mlad i perspektivan kadar u odjelu za marketing "Zelezny okóvy". Izvozili su željeznu galanteriju u Njemačku i dobro im je išlo. Olgica je radila u komercijali firme. Upravo je prekinula s direktorovim sinom i Karel je ocijenio kako je povoljan trenutak da uleti i zaigra na kartu njene slabosti i ženskog prkosa.

Osvanuo je jednog jutra sav napirlitan s prekrasnim prospektom prepunim fotografija primorskih gradova, otoka i plaža, obilne hrane i nasmiješenih sretnih ljudi. Fotografijâ od kojih jednostavno zastaje dah. Samo je namignuo Olgici. Ti i ja... i jedna mala zemlja za veliki odmor. Olgica je veselo ciknula i bacila mu se oko vrata baš u trenutku kada je prolazio direktorov sin. Još je nitko nije vodio dalje od direktorove vikendice.

2.
Do male zemlje za veliki odmor vodile su loše ceste. U njoj su vrebale gužve na granicama, krkljanac na autocesti i duge spore kolone iza kamiona na sporednoj magistrali. Tamo su u zasjedi čučali zapišani i zasrani vecei. Tamo je bio i autokamp, koji uopće nije sličio na onaj iz prospekta, ali su ga uvjeravali da je tako. Tamo je našao baš sve one koje je želio izbjeći. Valjda je pola njegove firme bilo baš u tom kampu! Nema veze, pomisli Karel, ovo je ipak početak mog odmora iz snova.

Prvo su unajmili teniski teren. Karel se baš tijesno priljubio iza Olgice u namjeri da joj pokaže široki top-spin bekhend, kadli na teren uleti veilki žuti bager. Iz kabine je izašao Ive i počeo krampom trasirati neku crtu po terenu.
Co děláš? upita ga izbezumljeno Karel.
E, šjor, triba iskopat kanal za kabel. Postavljamo reflektore za noćno igranje. Evo sad će i Šime naić.
Uprostřed sezóny?

E pa nećete valjda igrat po zimi? Po zimi fino, hophophop! Austrija. Skijanje. Ivica i Janica. Feršten? A sad se idite kupat, a ludog li svita.
Karel je stao sa strane i sam ogledao u nevjerici.
Reci im nešto! prigovarala je Olga. Rezervirali smo ovaj termin tjedan dana unaprijed. Imamo i tiket! Zašto im ništa ne kažeš? Kakav si ti to muškarac?
No Ive i Šime su odjednom sami od sebe stali, odložili alat i krenuli prema izlazu iz terena.
Jemate prav. Evo upeklo. Triba stat.

3.
Tjedan dana je Karel s tugom promatrao kako bager okupira njihov teren, a radovi stoje. Što je muškarac bez brkova i što je Čeh bez tenisa na godišnjem?
Na jednoj pumpi su ga oderali za benzin. Na drugoj za sladoled. U disku su se lokalni tipovi nabacivali Olgici. Konobar je pozvao redara, nekog tetoviranog tipa obrijane glave s ožiljkom od gelera, sudeći po tikovima vjerojatno ratnog veterana, da mu naplati neku rundu koju nije vidio, a kamoli popio.
Jesan se ja, razumiš (tilt!), za to borija... razumiš (tilt!), da mi ti od usta otkidaš staroj materi, dici, ženi (tilt!)? En ti mater...

4.
Netko mu je skinuo ratkape s mazde. Sanitarni inspektor banuo im je u kamp i zaplijenio svu hranu koju su u loncima donijeli od doma. Pokazali su im na restoran u kampu. Fish, grill i pommes frites. Danima se davio u gumenim krumpirićima koji su plivali u tjednima starom ulju iz friteze. Mirisali su na kokos i aloa veru. U kampu je nestalo vode. Nestalo je struje. U malenom frižideru sve se rastopilo i usmrdjelo. Pivo je bilo mlako.

Na šanku su mu svaki put naplatili po drugačijoj cijeni. Skupi izlet brodom završio je u nekoj uvali gdje su pocrkali na suncu od žeđi i gladi dok je gazda restorana popravljao agregat za struju. Olgica mu je predbacivala svakim danom sve više i više. Smetalo ju je kad bi otišli na divlju plažu. Mravi su joj ulazili u guzicu. Ose su je okupirale zbog nekog mlijeka za sunčanje. Zrikavac joj je svrdlao iz suhozida ponad glave. Izgorjela je prvog dana na suncu pa ju je smetalo i kada bi on započinjao ljubavnu igru. Sve ju je smetalo. Durila se. Karel se osjećao jadno.

5.
Ispred samog ulaza u kamp zaustavila ga je policija. Opalili su mu kaznu za pojas, vožnju neprilagođenom brzinom i za ratkape. Mladi galeb u uniformi se bezočno nabacivao Olgici dok se on prepirao sa starijim brkom. Primijetio je kako mladac prolazi prstom kroz Olgičinu plavu kosu, klizi joj niz vrat pa prelazi preko njenih oblih ramena. Kad je sjeo natrag u auto, skroz je pošizio. Istresao se na Olgicu i svašta joj rekao. Izašla je iz auta i nastavila pješice. Tog podneva Olgica se demonstrativno prebacila u šator u kojem su držali stvari. A onaj drznik se, nakon što mu je prošla smjena, presvukao u civilno i dovezao na motoru do kampa. Ravno k Olgici! I tu i sljedeću noć Karel je neutješno plakao dok je slušao Olgičine strasne uzdisaje iz susjednog šatora. A onda mu je bilo dosta slušanja i banuo je u šator.

Olga... ti si jedna kurvá!
Dalmoš se podigao s Olgice. Bio je pravi klipan. Za glavu veći od Karela.
Eeeaa, hlapec, oladi malo, eaaa, razumiš, nimoj da te šubeknem, razumiš... ća ne vidiš da san s malon? Ajd biž ća! E, judi, glupog li Čeha...

Glupi Čeh!? Ovaj retard u dresu i starkama, frizurom fudbalerkom, zlatnim lančićem i lošom kopijom Raybanica njega naziva idiotom!? Ne zna on tko je Karel Chamnek, krvni potomak rabija Loewa, čiji su preci stoljećima živjeli u getu starog Praga! Nešto je puklo u njemu. Kao da se poderala hramska zavjesa i očitovala ono skriveno, otvorilo se poput Pandorine kutije u njegovoj krvi potisnuto polje predaka. I sada je stajao tu pred njim. Licem u lice. Nije ni slutio da je stanište svim tim starim dibucima, neumrlim dušama koje su zbog svojih grijeha osuđene da lutaju ovim svijetom i koje u bijegu od strašnih mučenja zlih duhova traže utočište u nekom čovjeku nad kojim zli duhovi nemaju utjecaja. Oko Karela se uzdiglo klupko spodoba koje su urlale.

A broch! A broch tsu dir! sipao je kletve prastric Sholem.
Kurveh shikseh, Kurva nežidovska!!! vrištala je na Olgicu stara teta Rahela na jidišu.
Loz mich tzu ru, ostavite me na miru!!! kriknuo je Karel i otrčao u mrak. Te večeri spustila se strašna oluja. Nebo se prolomilo nad Pakoštanima. Grmjelo je i sijevalo kako ne pamte ni najstariji mještani.
Učini to! naređivao čukundjed Sorkin.

Nemamo miraaaa u tebi ako ni ti nemaš miraaaaaa... dernjao se neki daleki, nepoznati predak.
Rabi, pomozi mi... cvilio je Karel. I odjednom, sve je utihnulo. I cvrčci i babe i stričevi. Kao neko zatišje pred buru. Karel uz sebe osjetio prisutnost jednog snažnog entiteta.
Što želiš? upita rabi Loew.
Rabi, podsjećam te da je u Talmudu pisano: "Jer ja cijenim one koji mene cijene, a koji me preziru bit će osramoćeni".
Hmmm... zamisli se rabi misliš li ti na ono što i ja mislim da ti misliš?
Da, rabi... upravo to.

U redu, sine Izraela. Ali samo da ih malo prestrašiš. Golem se može napraviti od ljepljive gline s obala rijeke Moldavke šaptao je rabi Loew. Na Golemovu čelu ispiši EMET, što znači ISTINA. Istina, kao krajnji pečat svake Božje kreacije. Kad se naigraš, vrati ga tamo gdje si ga i našao. Od zemlje je bio, u zemlju neka se i vrati!
Čekaj, čekaj... reče Karel da zapišem na komadiću papira da ne zaboravim.

6.
Te večeri kiša je lila kao iz kabla. Te večeri rabi Loew mu je odao tajne kabale. Te večeri napravio je stvorenje od glinice iz Obrovca. Jest da nije bilo tako podatno za magijski čin kao glina s obala rijeke Moldavke, ali Bože moj, mjesto je bilo čarobno samo po sebi. Na njemu su neki likovi zamislili ogromnu tvornicu glinice koje je tamo bilo jedva i za izradu Golema. Tako nešto mogu zamisliti samo pravi čarobnjaci.

Od tri komada gline sačinio je tijelo. Od starih vreća obloženih glinom napravio je i glavu te je nasadio na trup. Zaredao je sedam krugova oko tijela i izgovorio riječi koje se ne daju izgovoriti. Golemu je odmah izrasla duga kosa i nokti.
Ustani i hodaj svijetom kao osoba!!! zapovijedio je Karel.
Da li čuješ, vidiš i razumiješ? upitao je.
Da... odgovorio je Golem, ustao i slijedio ga do kampa.

Ovo je kamp. U onom šatoru nalazi se prokleta kurvetina i ona svinja. Pođi dolje i osveti me!
Da... ponovio je Golem.
Karel je došao do žutog šatora i odgrnuo tendu.
Olgaaaaaa!!! zauralo je. Munja je proparala tamnim nebom otkrivajući iza njgovih leđa jednu ogromnu, prijeteću siluetu.

7.
Kažu da se te večeri naglo podigao silovit vjetar. Šatori su letjeli kampom, kućice su se prevrtale i pretvarale u gomilu tršća. Drveće je bivalo iščupano s korijenjem. Pričaju da je te večeri kišilo kao nikad do sada, da su gromovi tutnjili nebom, munje udarale o okolne čuke i maslinike. Uvjeravaju da se voda slijevala odasvud i da je blatnjava bujica nosila sve pred sobom. Kunu se da su neki pijani Česi tvrdil i da su vidjeli ogromno stvorenje od blata kako razara kamp, no tko bi vjerovao tim ludim Česima? Zar ne?

Svi znaju kako je inspektor Gvozden bio ljut što su ga toga jutra probudili u odmaralištu, da je psovao dok su ga vozili iz obližnjeg Biograda sve do kampa, kako je na godišnjem i da zašto dižu baš njega. Tvrde da su mu to izričito naredili iz Zagreba, "s vrha", jer su okolnosti pod kojima je poginuo mladi policajac bile više nego čudne. Opisuju... kao da su baš oni osobno tamo bili, kako je inspektor Gvozden stajao nad tri raskomadana mrtva tijela isprepletena u jedno klupko blata. Dugo, dugo je, vele, zamišljeno gledao u nevjerojatno veliki račun za dva točena piva i pommes frites u iščupanoj ruci mladog Čeha s kojeg je kiša isprala prvo slovo židovskog alef-beta. Tamo je pisalo:
MET
Smrt