Pišem ovaj tekst u četvrtak, 2. svibnja, kada se u Sankt Peterburgu održava carska proslava umjetnosti i kulture. Veliki umjetnik i čovjek, dirigent Valerij Gergijev slavi 60. rođendan na veličanstven način: otvara novu opernu kuću gradnja koje je koštala 500 milijuna eura. Bajoslovan je to iznos za svako vrijeme, a osobito ovo u kojem svijet guši dugotrajna ekonomska kriza.
Zbog toga će mnogi naprečac zaključiti da je riječ o megalomaniji i bahatu rasipništvu, utoliko više što posljednjih mjeseci i iz Rusije stižu vijesti koje uzbunjuju umjetnički svijet. Glazbenici triju najuglednijih i najuspješnijih moskovskih simfonijskih orkestara navodno još od Božića nisu dobili plaće, a zamjenik ministra kulture Grigorij Ivlijev nedavno je kulturnu scenu Ruske Federacije sablaznio konstatacijom da je novo kritičko izdanje djela Petra Iljiča Čajkovskog neprofitno i preskupo, što je u javnosti formulirano kao retoričko pitanje: “Komu treba Čajkovski?”. Prema medijskim izvještajima, takvo što izrečeno je na sastanku vladina dužnosnika s delegacijom koja ga je došla pitati kada će država uplatiti novac svojedobno obećan za taj projekt.
Komu treba Čajkovski?
U takvim je situacijama uvijek poželjno podići uzbunu i javno prokazati činovnika koji na birokratski način dovodi u pitanje vrijednost i važnost kulturne baštine. U slučaju gospodina Ivlijeva možemo biti prilično sigurni da je taj već dobio ljutu jezikovu juhu od svojih nadređenih. Jer, na tako glupo i primitivno pitanje “Komu treba Čajkovski?” smjesta se nude najmanje dva odgovora dovoljna da se ne samo ministrov zamjenik nego i cijela ruska vlada smrznu. Jer prvi kojemu treba Čajkovskog njihov je šef nad šefovima Vladimir Vladimirovič Putin bez obzira na kojoj funkciji bio. Upravo je bivši i sadašnji predsjednik Ruske Federacije posebnim ukazom proglasio 2015. godinom Čajkovskog u slavu 175. godišnjice skladateljeva rođenja. Komu još trebaju note Čajkovskog, dužnosniku ruske vlade mogli bi reći i svi ljubitelji nogometa koji prije, poslije i u poluvremenu svake utakmice Lige prvaka u ovoj sezoni slušaju motive iz Labuđeg jezera i Prvog klavirskog koncerta u b-molu u reklami kojom se kao sponzor tog natjecanja ponosno hvali ruski korporacijski div Gazprom.
U tom kontekstu bila bi stvarno za cijelu Rusiju bruka kada se ne bi našao novac za novo reprezentativno izdanje opusa Čajkovskog. A posljednji koji bi doprinio zakidanju takve promocije ruske kulture svakako je Valerij Gergijev, dirigent koji je svojim djelovanjem u posljednja tri desetljeća najveći i najneumorniji ambasador ruske glazbene kulturne baštine u svijetu, ne samo Čajkovskog nego i plejade ostalih ruskih skladatelja, kako onih najvećih, tako i onih manje razvikanih i popularnih, uključujući i suvremene.
Pripisivanje carskih atributa Vladimiru Putinu u svijetu najčešće ima negativne konotacije. Osobito u onom golemom dijelu svjetske javnosti pod utjecajem SAD-a, zemlje koja se još uvijek, sa sve manje argumenata i sve više propagande voli prikazivati kao glavni zaštitnik i promicatelj svih vrsta sloboda. Međutim, nakon što je političkim utjecajem i s podosta državnog novca svakako dao velik doprinos gradnji nove operne kuće u Sankt Peterburgu, Putin pokazuje sličnost sa svojim davnim carskim prethodnicima na ruskom tronu i po svijesti da se veličina jedne zemlje iskazuje i veličinom svoje umjetnosti i kulture. Naposljetku, Gergijev nije Putinov podanik, a kamoli poslušnik. Ako je Putin car u domeni politike i državne moći, onda je Gergijev još moćniji vladar carstva duha i kulturnih dosega. To umjetničko carstvo umjetničke istine i ljepote redovito nadživljuje političke sustave i vladare i tako će biti dokle god čovječanstvo drži do te dimenzije koja ga najbolje razlikuje od ostalih zemaljskih stvorenja.
O tom odnosu lijepo svjedoči još jedna državnička gesta Vladimira Putina, koji je ove godine, možda i prvi put, na Prvi maj izbivao iz Moskve i Kremlja. Otišao je u Sankt Peterburg da bi odao počast upravo Valeriju Gergijevu dodjeljujući mu orden Heroja rada. To tipično sovjetsko odlikovanje Putin je upravo ove godine ponovno stavio u optjecaj. Kao i u Sovjetskom Savezu, to se odličje nosi na grudima iznad svih ostalih odlikovanja, jedino što na zlatnoj zvijezdi više nisu srp i čekić, nego dvoglavi orao, nekad simbol Ruskog Carstva, a sada države.
Petorica veličanstvenih
Gergijev nije jedini koji je odlikovan starim-novim ordenom. Osim dirigenta, Rusija je dobila još četvoricu heroja rada: neurokirurga, po jednog inženjera rudarstva i strojarstva i jednog tokara.
Zlatna zvijezda na grudima umjetnika vrlo je jasna poruka upravo u vremenu u kojem se svijetu kao vrhovni kriterij već desetljećima nameće nemilosrdni zakon profita.
Rehabilitacija je to umjetničkog zvanja i u odnosu na ništa manje nakazne kriterije rigidnih totalitarnih sustava, uključujući i onaj staljinistički, prema kojima je intelektualac i umjetnik vrijedio samo ako je bio pošten. A to je značilo da bespogovorno služi vladajućoj politici i ideologiji te da misli i stvara u onoj estetici i etici koju mu propišu država ili partija.
Stoga je zlatna zvijezda Heroja rada za Gergijeva poruka jednake težine kao onih pola milijarde eura uloženih u kazalište s auditorijem od dvije tisuće mjesta i tehnologijom koja će u spoju s umjetničkom kreativnošću i maštom postavljati nove umjetničke standarde. Kao i u slučaju svih novih građevina koje niču usred starih i predivnih gradova kao što je Sankt Peterburg, i na ovaj projekt kanadskog arhitekta Jacka Diamonda survala se lavina kritika i pogrdnih nadimaka, sve do ekshibicionističke izjave nekog sanktpeterburškog gradskog vijećnika da zgradu treba smjesta srušiti, a Gergijeva otpustiti.
Kao i u svim svojim pothvatima, Gergijev je i u ovom svoju viziju uklopio u povijest i tradiciju iz koje je izniknuo. Gradnji Marijinskog II. prethodila je obnova originalnog, 150 godina starog kazališta. Dvije zgrade dijeli samo kanal, a spaja ih hodnik u obliku mosta. Stakleno pročelje novog kazališta ogledalo je u kojem se staro ogleda bez imalo srama u svoj svojoj zelenkasto-bijeloj ljepoti. A kao i do sada, oba će služiti ne Putinu, ne Gergijevu, nego Čajkovskom, balerinama i ostalim velikanima i najljepšim djelima ljudskog duha.
Maestro heroj rada
Baby Lasagna oglasio se nakon velikog dočeka, a javio mu se i Goran Višnjić
Nakon dočeka, Marko se obratio fanovima na Instagramu kojih sada ima više od 225 tisuća. U komentarima mu se javio i naš glumac Goran Višnjić.
Perišić zabio HNL-prvjenac, Hajduku poništen gol za pobjedu, iskre frcale pored terena
Istra je već nakon deset minuta utakmice mogla voditi s 2:0 da gol Lawala nije bio poništen, a Hajdukov gol iz 79. minute nije priznat zbog igranja rukom
Tisuće ljudi iz cijelog svijeta zasuli profil Švicarca: 'Hrvatska je pokradena isto kao i...'
Istina jest da je među kritičarima puno onih koji dolaze iz Hrvatske, no ni gledatelji iz drugih zemalja nisu ostali imuni na sinoćnju finalnu večer Eurovizije
Od pametne rasvjete do dobrih, starih susjeda: Kreće sezona provala, kako se zaštititi?
Kako zaštititi svoj dom od provala: 5 savjeta za sigurnost dok ste odsutni
Planirate ljetovanje? Nemojte napraviti skupu grešku koja može pokvariti putovanje, evo kako da je izbjegnete!
Promatranje zalaska sunca nad horizontom ili osjećaj vjetra na mokroj koži, dok šetate plažom, ovi trenutci postaju posebna sjećanja koja nas prate i nakon što se vratimo s ljetovanja