Loš nogomet i još gora politika

Kada bi u Hrvatskoj bila provedena anketa i upitanima bilo ponuđeno nekoliko područja da među njima odaberu najgore, među izabranima bi sigurno bili politika i nogomet. Pogotovo ako bi se anketu provelo netom nakon najnovijeg otkrivanja velike političke kuhinje u Podravki, nakon što važni kuhari razmjenjuju recepte u Remetincu, nakon što je dugo štićeni „goli kuhar“ dao ostavku.

No i poslije još jednog Dinamova izgona iz Europe, nakon što je Uefa kaznila ponašanje zločestih plavih balkanoida. Kuhinja u Podravki pokazala je koliko je velika političarska kuhača i koliko su dugi prsti političara. I još pohlepnijih „uspješnih menadžera“, koji su lagali o mogućem „neprijateljskom preuzimanju“ i o sebi kao nekim Podravkinim spasiteljima od tih zlobnih neprijatelja.

A onda ti podravski „dobri duhovi“ završe u zagebačkom reštu! Ako istraga ne stane, moglo bi se doznati i tko je iz politike s njima tikve sadio. I kome bi se one, ne bude li istraga prekinuta, mogle razbiti o glavu. Jer u Hrvatskoj možeš biti i najobičniji tikvan, ali ako si dospio u politiku i imaš krupno zaleđe, možeš najednom postati i sposoban, a bogme i potkožen, i doslovce i metaforički. Pogrešno se mislilo da je tako bilo jedino za hrvatske „prvobitne akumulacije kapitala“. Iz mućki koje se sada otkrivaju vidljivo je da je to hrvatska „revolucija koja teče“.

Kada se napokon bude znalo ganja li se lopovluke iz neke samostalne, novoprobuđene, a do sada zapretene hrvatske potrebe ili zbog europskih stalnih zanovijetanja, znat će se i kani li Hrvatska iskreno prekinuti „etos hajdučke jagme“. Može Hrvatska možda politički i ući u EU, a da mentalno ostane na Balkanu. Kao i Dinamo i njegovi BBB-ovci. Mogao je Dinamo i prezimiti u Europi, a da i u njemu sve ostane kao i u politici, tj. mentalni obrazac Balkana. Dok je Dinamo nekada igrao europski, navijači su mu bili gospoda. Kada je prestao igrom biti europski, i navijači su mu prestali biti gospoda.

A i ligaški su nam igrači postali neeuropski. I doslovno i preneseno. Mnoštvo nedoučenih domaćih nogometnih bogaca i nogometno siromašnih došljaka. Ali i usprkos manjku loptačke vještine i znanja, mnogi sjajno zarađuju. Kao i mnoštvo političara. Po oskudnim sposobnostima i rezultatima nogometaši su nam slični političarima, nogomet – politici. Kakve kakvoće može biti u ligi gdje Dinamo s ekipom koja u Europi ne može ništa kod kuće hametice pobjeđuje sve, tukući ih k’o vola u kupusu? I u nogometu, kao i u politici, nekoga mogu načeti i srezati samo afere i skandali. Izuzetak bi možda mogao biti samo osebujni Željko Kerum.

Njemu politički i svjetonazorski protivnici mogu jedino prezirno pljunuti pod prozor. Prije će ga od politike i preljuba zeznuti nogomet. Izgubi li Hajduk i od Dinama, počet će kontra njega negodovati “navijačko pleme“. A ono je moćnije i od moćnoga Keruma. Bijes toga „plemena“ osjetio je i Zdravko Mamić, ali je bio brz. Uskoro bi se moglo vidjeti je li Kerum brži od Mamića. Hajduk je lošiji u Hrvatskoj nego Dinamo u Europi. Politika nam je pak odavno lošom i u Hrvatskoj i u Europi. Jedino se ne zna bi li u mogućoj anketi bio gori nogomet ili politika.