Ljudi

Liga za borbu protiv suvenira
Svjetsko rukometno prvenstvo tek što nije počelo. Iz novina i s TV ekrana pozdravlja nas šarena gusjenica, no malo tko zna kako se zove maskota prvenstva. Zna se pouzdano da to nije ni Zagi ni Vučko, a poznato je i to da se nigdje ne može kupiti.

– Prodaja maskote isključivo je u ovlasti Rukometnog saveza i on će ga prodavati za Svjetskog prvenstva u dvoranama, a kad ono završi, pustit će ga u slobodnu prodaju – rekao je za Javno.com Zlatko Škrinjar, glasnogovornik Hrvatskog rukometnog saveza.

Maskota se inače zove Ruksi, što nije loše ime za novi jogurt s ružmarinom, no malo je manje prikladno za maskotu koja treba naše, ali i brojne gostujuće navijače podsjetiti na prvenstvo u Hrvatskoj. Ako je uopće uspijete nabaviti jer, kao što je potvrđeno, nije namijenjena slobodnoj prodaji. Kome još trebaju suveniri. Genijalno! Kako ono? Ruksi? Fuksi? Tuksi? Lud si?

Ispravak pogrešnog navoda
U jeku hrvatsko-slovenskih polemika za novi spin zasluge su pripale predsjedniku Mesiću, koji je izjavio da bi Slovenci more “gledali sa 20 kilometara udaljenosti” da hrvatski partizani nisu oslobodili slovensko primorje. Ispravak pogrešnog navoda stigao je u jučerašnjoj Slobodnoj Dalmaciji, u koju se javio Lovre Reić, zapovjednik Prvog bataljona X. brigade XX. dalmatinske divizije. A baš je ta divizija oslobodila Istru i Slovensko primorje i baš je taj bataljun prvi ušao u Trst.

“Cipala je kiša, a ušli su ćipon. Da nije bilo nas, dalmatinskih partizana, Slovenci bi more gledali ne sa 20, nego sa 40 kilometara udaljenosti jer, kad smo mi ulazili, oni su bili daleko.” Prema Reiću, dok su se Hrvati borili s fašistima, Slovenci su bili poviše Ajdovščine, a u Trst su ušli nakon šest dana – “kad je sve bilo gotovo”.

Europa do Koreje
Rukometna groznica zahvatila je i tjednike. Tako novi Globus na naslovnici najavljuje temu o političkim strankama i rukometu, ali iz samo njima znanih razloga minimizira natjecanje pa pišu o “europskom prvenstvu”. Prema novom Globusovu globusu, Europa se prostire najmanje do Koreje.

Stomatologija na guvnu
Zubar Josip Damjankov iz Kistanja povremeno je odlazio u zabačena sela izvaditi zube onima koji nemaju prijevoz do ambulante. Zlatko Stupalo (38) iz Neorića bio je tako Damjankovljev pacijent, ali se u Slobodnoj Dalmaciji odlučio požaliti na uslugu. “Popravlja zube po kućama, na guvnu, ispred kafića, ma bilo gdje”, žali se Stupalo, koji zna da su “svi ti (zubarski) materijali toksični, da se trebaju prvo prokuhati, a on bi to sve stavljao nama direktno u usta. Mene je, nakon što mi je radio, sve peklo u ustima, sve mi je izgorjelo.” Stupalo zaključuje da se zubar u Neoriću “nakupio para” jer je izvadio “pet-šest zuba” i sad je odlučio sve to dati u novine da ljudi vide s kim imaju posla.

Evo da i mi malo pomognemo.