Ljubljana gubi pravo glasa u EU?

Od sada ostalih 27 zemalja članica NATO-a ima dužnost štititi cjelovitost vašega ozemlja, rekao je glavni tajnik Sjevernoatlantskoga saveza Jaap de Hoop Scheffer tijekom svečanosti podizanja zastava dviju novih članica, Hrvatske i Albanije, pred NATO-ovim glavnim zapovjedništvom u Bruxellesu. Slovenija se ulaskom naše zemlje u Savez, dakle, našla u shizofrenu položaju: blokira hrvatske pregovore o članstvu u Europskoj uniji ne bi li dobila komad Hrvatske, čiju je cjelovitost, pak, kao članica NATO-a, dužna štititi!

Ljubljana može odmarati vijuge od traženja izlaza iz te “kvake 22” i nastaviti blokadu sve dok većini zemalja članica EU ne prekipi. To vjerojatno znači do listopada, kada bi Irci trebali ponovno glasovati o Lisabonskome ugovoru, a Nijemci izići na parlamentarne izbore.

Njemačkoj saveznoj kancelarki Angeli Merkel, pokazala je to ponovno tijekom prošlotjednoga posjeta hrvatskoga premijera Ive Sanadera Berlinu, ne pada na pamet baviti se slovenskom blokadom Hrvatske jer je njome de facto posve zaustavljen postupak proširenja EU, koji među njemačkim biračima nije popularan. Ljubljana joj tako iz predizborne kampanje uklanja nezgodnu temu, zbog koje bi inače – kad već ne zna biračima objasniti da je proširenje korisno ne samo za postojanost Europe, nego i za njihove novčanike – ušla u sukob i s Bruxellesom, i s nizom zemalja članica koje proširenje podupiru.

Manje je vjerojatno da se Merkelova, kako neki nagađaju, ne želi opredijeliti zbog posla koji bi na obnovi slovenskih željeznica mogla zbog toga izgubiti Deutsche Bahn. Hrvatske su željezničke linije znatno dulje od slovenskih, a također vape za obnovom i osuvremenjivanjem, pa bi se DB-ov gubitak u Sloveniji mogao više nego nadoknaditi u Hrvatskoj, na našu i na njemačku korist.

Ali nije ovdje riječ o poslovnoj koristi, nego o moralnome načelu. Naime, između Slovenije i Hrvatske ne postoji spor oko granice. Odnosno, onaj jedini postojeći – o tome je li granica među bivšim jugoslavenskim republikama, koja je odlukom Badinterova povjerenstva postala međudržavnom, tekla Dragonjom ili Kanalom sv. Odorika – moguće oštećena strana, Hrvatska, niti ne spominje. Jedino što je na stolu zahtjev je Ljubljane da joj Hrvatska ulaznicu u EU plati svojim tlom i morem. To što se Merkelova prema takvu zahtjevu odbija odrediti ne prikazuje je u moralno povoljnu svjetlu.

Ljubljani ide naruku i stanje u Češkoj, predsjedateljici Unije u ovome polugodištu, gdje je euroskeptični predsjednik Vaclav Klaus srušio proeuropsku vladu i postavio tehničkoga, o sebi posve ovisna premijera. Tako i završetak češke ratifikacije Lisabonskoga ugovora prije izvanrednih izbora najesen postaje krajnje upitan, a kako Klausu nije do EU, nije mu ni do proširenja.

U srpnju, međutim, predsjedanje Unijom preuzima proširenju izrazito sklona Švedska, a budući predsjedatelj Vijeća EU Carl Bildt već je, neizravno ali jasno, najavio mogućnost stavljanja na snagu “suspenzivne klauzule”, tj. ukidanje slovenskoga prava glasa. Ta je mogućnost uvedena Amsterdamskim ugovorom u članak 7. Ugovora o Europskoj uniji, za “zemlje koje ozbiljno i uporno krše načela na kojima se EU temelji”. Među tim je načelima i vladavina prava, a upravo nju Ljubljana krši blokadom Hrvatske.

“Slovenija, u jasnoj i nedvojbenoj protimbi s uspostavljenim načelima i obvezama, blokira cjelinu pregovora o hrvatskome članstvu, što može ishoditi znatnim negativnim učincima na vrlo širokome polju. Ovako se ne može nastaviti”, rekao je Bildt.