Ljevica, desnica… kapital

O o o, tko će shvatiti to, ljevica, desnica, centralno…”, pjevušio je Darko Rundek u Haustoru osamdesetih godina. A to bi mogli pjevušiti i građani Hrvatske tridesetak godina kasnije, jer su svakodnevno prisiljeni baviti se lažnom dilemom “SDP ili HDZ”, te se privatno i javno deklarirati i svrstavati po principu lijevo-desno, pri čemu u privatnim konfuzijama i javnom kaosu “ne zna ljevica što čini desnica”, a može se reći da ni ljevica ne zna što čini ljevica, kao što desnica ne zna što čini desnica. Ovu općehrvatsku zbunjenost mogli smo vidjeti na djelu proteklih dana, kad se u Zagrebu dogodilo ukazanje američke aktivistice Judith Reisman. Danima su građani Hrvatske, sluđeni medijima, smatrali da za njihov opstanak i prosperitet nema važnije stvari od spolnoga odgoja te da im je najpreče izabrati pravu stranu u opoziciji između Štulhofera i Reisman, Jovanovića i Pozaića, Kinseyja i Benedikta XVI. O tome su susjedi ćakulali pred zgradom, zaljubljeni parovi šaputali u parku, navijači se nadvikivali u kvartovskom kafiću, a profesori i studenti raspravljali po hodnicima fakulteta.

Dakako, svjetonazorske razlike koje obilježavaju hrvatsko društvo, a koje su u posljednje vrijeme opet došle do izražaja, nisu zanemarive. Također, važno je diskutirati o problematici medicinski potpomognute oplodnje ili zdravstvenog i spolnog odgoja. No, seksualna histerija koja je najednom zahvatila Hrvatsku, dodatno nadražena pojavom Judith Reisman, zapravo prikriva stvarne i mnogo važnije probleme koji muče građane Hrvatske te omogućuje profiterima u ratu između ekonomsko-političkih elita i naroda da nesmetano obavljaju svoj posao. Uvriježena opozicija ljevice i desnice više ne iskazuje bit naših problema. Naime, postoji, pored ljevice i desnice, koje su se svele na svjetonazorsko-kulturna neslaganja, i treća strana – kapital, kapitalizam i kapitalisti. Kapital je učinio razlike među tradicionalnim političkim opcijama nevažnim, pomeo je ljevicu i desnicu, kolonizirao je cjelokupno polje politike tako da je u potpunosti diktira, obesmislio je politiku kao javnu stvar te promovirao partikularne i privatne ekonomske interese u glavnu svrhu politike, pretpostavivši ih javnom dobru. Skoro da bismo mogli, parafrazirajući Rundeka i Haustor, zapjevati: ljevica, desnica… nevažno. Kapital je istinski aršin prema kojem se mjere naši životi, a naš odnos prema kapitalističkom sistemu ono je što će odrediti našu sudbinu. Dok Amerikanka Reisman drži vatrene govore protiv spolnog odgoja u Hrvatskoj, svakog dana više stotina hrvatskih građana ostaje bez posla. Dok ministra Jovanovića napadaju zbog spolnog odgoja, on na administrativno-birokratsku giljotinu stavlja cjelokupnu hrvatsku znanost i visoko obrazovanje. Dok se u istome resoru besplodno govorka o strategiji znanosti i obrazovanja, zakon o strateškim investicijama radi nam o glavi. Dok se dvorske lude bave mekkartijevskim lovom na “mentalne komuniste”, istinski vladari Hrvatske kao lijek za sva zla koja je privatizacija donijela preporučuju još više privatizacije. Naposljetku, dok Crkva i Vlada zapjenjeno debatiraju o tome da li će djeca u školama ikada čuti riječ “masturbacija”, a narod se pritom zadovoljava ljevicom i desnicom, kapitalisti zadovoljno trljaju ruke. Hrvatska je, usprkos epohalnim pitanjima pred kojima se nalazi, okupirana pitanjem tko bi s kim smio spavati, tako da nalikuje na karneval na kojem opće ludi i zbunjeni.

Prateći naše medije, stječe se dojam da su jedini koji su shvatili u kojem grmu leži zec građani Dubrovnika koji se uporno bore protiv podivljalog kapitala, a za Srđ i za svoj grad. Zato oči građana Hrvatske trebaju biti uprte u Dubrovnik jer se tamo, pod zastavom Libertasa koja je spuštena na pola koplja, vodi istinska bitka za čovjeka, pravednost i slobodu.