Linićeva politička čistka

Zoran Milanović više je puta govorio da neće biti političkih čistki kad dođe na vlast. Jedino da će biti smijenjeni oni ljudi koji su na svoja mjesta došlo po političkom, stranačkom ključu. Ali njegovi ministri kao da ga ne slušaju. Ili možda ipak on iza svega stoji?

Tako je ministar financija Slavko Linić ovih dana izjavio da će za dva tjedna promijeniti “taj nelogičan zakon koji propisuje izbor članova nadzornih odbora putem natječaja”, da se na natječajima trebaju birati samo članovi uprava, da u NO-ima poduzeća za koja je odgovorna Vlada “moraju biti osobe za koje smo sigurni da će provoditi Vladinu politiku” te da u nadzornim odborima “javnih i državnih poduzeća moraju biti ljudi koji nemaju pravo na osobno mišljenje, nego moraju dosljedno provoditi Vladinu politiku”!

Nakon ovakvih Linićevih revolucijskih najava postavljaju se neka pitanja. Jesu li političari kvalificiraniji od članova NO-a koji to profesionalno rade i imaju višegodišnje iskustvo? U koliko će NO-a opet svaki ministar ili političar biti? Vraćaju li nas apsurdne Linićeve izjave u vrijeme boljševičkog jednoumlja kad ljudi nisu smjeli razmišljati svojim glavama? Zatim, članovi NO-a odgovaraju materijalno i kazneno za pogrešne odluke. Budu li morali donijeti neku protuzakonitu odluku, jer su na to dužni budući da nemaju pravo na osobno mišljenje, čija će imovina tada ići na bubanj? Linićeva? Hoće li Linić umjesto njih ići u Remetinec? Linić usto pokazuje elementarno nepoznavanje nadzornih zadaća. Jer je i u praksi i u teoriji trgovačkog prava poznato kako NO prije svega štiti interese društva, a tek potom pokušava uskladiti i interese vlasnika. Želi li se raspuštanjem NO-a izabranih na javnom natječaju i ponovnim instaliranjem političara spriječiti kritiziranje pojedinih odluka uprava koje su štetne za društvo, ali služe nečijim privatnim političkim interesima, kao kad je nedavno Croatia osiguranje dalo Coningu zajam pod vrlo nejasnim uvjetima? Želi li se novim kadroviranjem NO-a spriječiti rasprava o takvim postupcima kako bi se frizirala slika nove vlasti u javnosti?

Valja podsjetiti da su krajem 2010. godine prvi put raspisani javni natječaji za NO-e poduzeća koja su u državnom vlasništvu. Sve je to urađeno radi uključivanja stručnih kadrova u rad nadzornih tijela, kako bi oni svojom stručnošću i depolitiziranošću bolje štitili interese same firme, a time posredno i državnog vlasništva. No ima tu još nonsensa. Zakon o postupku primopredaje vlasti propisuje stavljanje mandata na raspolaganje u roku od 15 dana od formiranja nove vlade. No taj zakon nije usklađen sa Zakonom o trgovačkim društvima koji propisuje postupak imenovanja i opoziva članova NO-a. Tako smo došli do nonsensa da se mandat na raspolaganje traži i od NO-a izabranih na javnom natječaju. Nije li to i kršenje ustavnog načela jednakosti građana? Jer je izlika da je njih ipak dovela politika. A što je onda s brojnim osobama koje su zapošljavane po državnim službama na temelju javnog natječaja i za vrijeme HDZ-a i SDP-a? Hoće li i oni dobiti otkaze? Što je s osobama koje su zaposlile uprave poduzeća koje je postavila vlada HDZ-a, a bliske su kukurikavcima i zaposlene su bez javnog natječaja?! Hoće li kukurikavci sad tražiti i njihove otkaze, kao i odgovornost osoba koje su ih zaposlile ne zbog potreba poduzeća, nego zbog dodvoravanja novoj vlasti? Jer uprave poduzeća zapošljavaju osobe s vezama u vrhovima nove vlasti kako bi opstale i u novoj političkoj kombinaciji! Dovoljna je samo malo bolja analiza pojedinih imena i njihovih srodnika. Zašto se za članove NO-a ne provede samo analiza rada? Također je paradoks da se Zakon o postupku primopredaje vlasti odnosi samo na poduzeća u kojima država ima većinski udio (HEP, Hrvatska lutrija, Croatia osiguranje). A što je s NO-ima u Ini i HT-u na koja se zakon ne odnosi? Niz je nelogičnosti i nedosljednosti. Sad je na potezu Milanović.