Nevjerojatno je kako nepčani senzori imaju moć vratiti nas u prošlost, prizivajući osjećaje iz djetinjstva. Dok današnji klinci odrastaju uz bezbroj varijanti svake čokolade, starije generacije pamte vremena skromnijeg, ali možda upravo zato i dragocjenijeg izbora. Mnogi od tih simbola odrastanja, od kultnih namaza do žvakaćih guma, danas postoje samo u sjećanju, a njihova priča dio je kolektivne nostalgije za vremenima koja su prošla.
Gotovo da nije bilo djeteta koje nije glumilo odrasle "pušeći" žvakaće gume u obliku cigareta. Najpoznatiji brend, Plivini "Tin i Tina", dolazio je u kutijicama koje su vjerno oponašale prave paklice, što je igri davalo notu zabranjenog voća. Sama žvakaća guma bila je upitne kvalitete, tvrda i s okusom koji bi ispario za nekoliko minuta. No, to nije bilo važno, jer su se u pakiranju skrivale i sličice koje su poticale kolekcionarsku groznicu. Taj spoj igre, sakupljanja i imitacije odraslih bio je neizostavan dio odrastanja za mnoge generacije.
U eri prije tehnoloških čuda, pojava čokolade koja pucketa u ustima bila je ravna magiji. Najpoznatija među njima, "Pucko čokolada", izgledala je kao sasvim obična mliječna čokolada, no njezina tajna skrivala se unutra. Onog trenutka kada bi se kockica počela topiti na jeziku, oslobodile bi se sićušne granule koje su stvarale jedinstven osjećaj pucketanja i šuštanja. Bio je to proizvod koji je nudio cjelokupno iskustvo, a ne samo okus. Za djecu je taj zvučni efekt bio jednako važan kao i sama čokolada, čineći "Pucka" revolucionarnim slatkišem svog vremena.
Priča o Kinderladi priča je o proizvodu za koji se moglo reći "svjetski, a naš". Ovaj legendarni namaz, mnogima daleko ukusniji od Eurocrema, nastao je sedamdesetih kao plod suradnje Podravke i talijanskog Ferrera. Prepoznatljiva posudica s likom nasmijanog dječaka postala je neizostavan dio doručka u gotovo svakom kućanstvu. Kinderlada je bila simbol kvalitete, no njezina je sudbina bila vezana uz zemlju u kojoj je nastala. Raspadom Jugoslavije, Podravka je 1995. prestala s proizvodnjom, a tržište su s vremenom preuzeli drugi namazi, dok je originalna Kinderlada ostala samo u sjećanjima onih koji su uz nju odrasli.
Među smrznutim desertima koji su netragom nestali posebno mjesto zauzima Ledolina. Ne Ledo torta koja se kasnije pojavila pod istim imenom, već originalna desertna krema s okusom čokolade i burbon vanilije, prošarana finim preljevom od višnje. Dolazila je u obiteljskom plastičnom pakiranju i bila je omiljena slastica koja je okupljala obitelj nakon nedjeljnog ručka. Njezin kremasti okus ostaje u sjećanju kao jedan od zaštitnih znakova Ledove ponude iz tog doba, simbol jednostavnih, ali sretnih trenutaka.
Sličnu sudbinu doživjela je i čokoladica "Zagi", nazvana po popularnoj maskoti Univerzijade održane u Zagrebu 1987. godine. Mnogi su je obožavali i smatrali jednom od najboljih čokoladica s ovih prostora, no baš kao i sama maskota, i "Zagi" je misteriozno iščeznuo s tržišta, a zamijenili su ga neki drugi, manje pamtljivi proizvodi. Ipak, sjećanje na slatku prošlost živi, pa tako i danas postoje grupe na društvenim mrežama gdje se ojađeni ljubitelji s nostalgijom prisjećaju njenog "savršenog okusa" i prizivaju njezin povratak.