Nevjerojatna životna priča Somalke Waris Dirie, koja je kao petogodišnja djevojčica preživjela spolno sakaćenje, a potom je s 13 godina pobjegla u London jer su je željeli udati za čovjeka koji joj je mogao biti djed, pretočena je u knjigu “Pustinjski cvijet”, a zatim i u istoimeni film, koji je predstavljen na ovogodišnjeg Filmskom festivalu u Veneciji.
“Od pakla do slave” moglo bi se reći za život te 44-godišnjakinje, danas veleposlanice Ujedinjenih naroda za borbu protiv genitalnog sakaćenja žena i utemeljiteljice Zaklade Waris Dirie, koja je u međuvremenu ostvarila i svjetsku manekensku karijeru.
Sakate čak i bebe
Pobjegla je od tegobnog života u afričkoj pustinji još kao djevojčica, nepismena, gola i bosa, omotana samo starim šalom. Danas živi u New Yorku i obavlja dva posve različita posla - ona je međunarodno priznata manekenka, a kao posebna izaslanica UN-a putuje svijetom te odlučno i predano zagovara ljudska prava.
Strašno je što i danas svakoga dana 8000 djevojčica postanu žrtve obrezivanja, a prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, u svijetu ih je ukupno oko 150 milijuna, od kojih samo u Europi oko pola milijuna. Spolno sakaćenje žena - kako žena ne bi mogla uživati u spolnom odnosu - provodi se u Africi, ali i na Bliskom istoku, u jugoistočnoj Aziji te među mnogim imigrantima u Europi.
Djevojčice obično obrezuju u dobi između četiri i osam godina, ali u posljednje vrijeme ima slučajeva da se to čini na djeci od samo nekoliko mjeseci, tjedana, pa čak i dana.
Nakon dolaska u London, Waris Dirie skonila se k bogatim rođacima i kasnije zaposlila u McDonalds’u.
Glumila u Jamesu Bondu
Slučajno je njezinu ljepotu otkrio fotograf Terence Donovan, pa se pojavila na Pirellijevu kalendaru za 1987. godinu. Tako je započela karijeru modela, u kojoj je radila i kampanje za Chanel, Levi’s, L’Oréal i Revlon. Iste te 1987. dobila je i malu ulogu u filmu iz serijala o Jamesu Bondu, "The Living Daylights". Šetala je modnim pistama Londona, Milana, Pariza i New Yorka te se pojavljivala na stranicama Ellea, Glamoura i Voguea. Prvi film o njoj bio je dokumentarac “Nomatkinja u New Yorku”.
Progovorila za novine
Prvi je put progovorila o svojem strašnom iskustvu obrezivanja 1997. godine u intervjuu za časopis Marie Claire, a razgovor je privukao svjetsku pozornost. Iste godine postala je veleposlanica UN-a za borbu protiv obrezivanja žena. Godinu poslije objavila je autobiografiju “Pustinjski cvijet”, koja je postala bestseler. Objavila je ukupno četiri autobiografske knjige.
Pozornost je privukla i lani u ožujku, kad je misteriozno nestala u Bruxellesu na tri dana. Nakon što ju je pronašla policija, ona je govorila o “nesporazumu” i rekla da je tri dana lutala Bruxellesom bez novca, dokumenata i mobitela. Belgijski mediji bili su iznenađeni objašnjenjima koje je dala o nestanku, a odvjetnik je objasnio njezinu šutnju stanjem šoka.
Tih je dana trebala sudjelovati na konferenciji prigodom Svjetskog dana žena u Bruxellesu i sastati se s tadašnjom američkom državnom tajnicom Condoleezzom Rice.
Svima koji to naprave ženama trebalo bi vratit istom mjerom.