Ako još uvijek ne znate za restoran “Pri zvoncu”, onda jako puno propuštate. Restoran kao da nije u Zagrebu i kao da nije udaljen samo dva metra od jedne od najprometnijih zagrebačkih ulica.
Čim uđete u prostor, imate osjećaj da ste se odmaknuli od grada sto kilometara i ušli u neki restoran na selu. Interijer je sav od drva, peka i roštilj nalaze se na otvorenome, a svjetlo je toplo i prigušeno. Konobari su toliko brzi i tihi da pomišljam da su možda nindže.
Najprije nam je poslužena fritaja. Šparoge, pršut, jaja i eto zdravog i energijom prepunog obroka. Kajgana nije bila suha, nego malo “mokra”, a ako volite suhu, napomenite to kuharu. Meni je to obrok bez mnogo zafrkancije i kerefeka, brzo je gotov, a cijena mu je 25 kuna. A potom natrag na posao!
Drugo je jelo bio valpovački gulaš. Nikad nisam bio u Valpovu, ali ovo je jelo, bez mnogo zafrkancije i kerefeka, brzo gotovo. Junetina, krumpir, gljive... sve je to dio gulaša, no ono što mu daje završnu notu jesu ukiseljene lučice. Fina porcija za 35 kuna. Nećete ostati gladni, ali ako slučajno ostanete (u što sumnjam), uvijek možete stati pokraj peke ili roštilja pa se kod kuhara uz dobru priču “ogrebati” za komad mesa izravno s vatre.
Za desert definitivno preporučujem čokoladnu tortu uz koju će vam poslužiti umake od šlaga i borovnice. Samo ću vam reći da je torta toliko dobra da nakon dva gableca nisam mogao disati i htio sam samo probati kakav je desert. Pa sam pojeo dva.
Čini se da ću kad završi “Gableceda” biti debeo. Ali neće mi biti žao.