Žena koja je tijekom porođaja zamalo izgubila život tvrdi da je tijekom iskustva "s one strane” susrela svojeg preminulog oca – ali da ju je on poslao natrag na Zemlju uz poruku da raj “nije mjesto, nego stanje postojanja”. Jane Dawson iz Škotske kaže da je u trenutku najveće boli osjetila kako joj duša napušta tijelo. Sva je patnja nestala, a ona se, tvrdi, našla u prostoru između fizičkog i nefizičkog svijeta, ispunjenom “poznatom energijom”. Tamo je, kako kaže, susrela svog oca, koji je umro samo tri mjeseca ranije, piše Mirror.
To iskustvo, ističe, promijenilo je sve što je mislila o životu i smrti. “Shvatila sam da život zapravo nikada ne završava. Smrt je iluzija”, kaže. No dodaje i da joj je otac dao neočekivanu lekciju – da raj nije fizičko mjesto. “Postoji fizičko – kad imamo tijelo i živimo na Zemlji – i nefizičko, energetsko područje. To objašnjava kako sam mogla 'sresti’ svog oca. Raj je stanje bivanja, a ne lokacija.”
Jane je prije 24 godine imala teške komplikacije pri porodu sina. U jednom trenutku, kaže, bila je uvjerena da je došao njezin kraj. “Odjednom sam bila potpuno iscrpljena, kao da se gasim. Osjetila sam kako mi duša izlazi iz tijela, a sva bol je nestala — bilo je prekrasno. U tom trenutku osjetila sam prisutnost koju sam prepoznala.”
Opisuje kako je u tamnom, mirnom, ali toplom i ljubavlju ispunjenom prostoru “prepoznala energiju svog oca”. Nije ga vidjela ni čula, kaže, ali je “znala milijun posto” da je to bio on. “Razmjenjivali smo ljubav i znanje, bez riječi. Rekao mi je da nije moje vrijeme i da se moram vratiti – da rodim i odgojim sina.” Prema njenim riječima, otac joj je pokazao i prizore iz budućnosti, a zatim ju je “vratio” u tijelo. Porod je potom, kaže, prošao bez komplikacija.
Nakon što je sin odrastao, Jane kaže da je počela primjećivati nešto “nevjerojatno”: bila je uvjerena da se njezin otac vratio – kroz njezino dijete. “Kad se rodio, izgledao je kao moj otac na fotografijama iz djetinjstva. Kasnije je tražio pendrek i lisice jer je htio biti policajac – što je bio i moj tata”. Jane vjeruje da je njen sin “ponio dio očevog duha”, i to joj donosi golemu utjehu.
Za Jane, događaj s porođaja bio je potpuno transformativan. “Prije sam se bojala smrti. Sada joj se čak radujem – kad dođe vrijeme. Vjerujem da kad umremo, odlazimo u energetsko područje, sagledamo svoj život i vraćamo se s dijelom stare energije.” Kaže i da osjeća očevu prisutnost uz svog sina: “Nikad nismo sami. Naše postojanje je učenje. Život nikad ne završava – to je kontinuirani ciklus.”
A onda postoje oni koji i dalje lutaju ovim svijetom nakon smrti. Neki vojnici koji su sudjelovali u 1 svjetskom ratu još uvijek su tamo na bojištu gdje su poginuli. U Afganistanskom ratu kada su Rusi ratovali tamo neki Američki vojnici su imali neobjašnjive pojave na nekim položajima koja su osamdesetih pripadala rusima. Svaki rat ima svoje duhove koji nikada nisu otišli sa mjesta pogibije. Osobno sam na sljemenu osjetio takvo mjesto u podnožju Horvatovih stuba. Tamo kao da se dogodio strašan događaj za vrijeme drugog svjetskog rata toliko je neugodno biti gore.