Trideset godina brige jesu li jeli bilo je dosta

– Lakše je otkad su djeca otišla. Trideset godina brige imaju li čiste gaće, jesu li zaključali stan, kad će jesti... bilo je dosta - iskrena je Zdenka Ceraj, koja kaže da su se ona i suprug pribojavali trenutka kad će Ivana (31) i Krešo (30) napustiti roditeljsko gnijezdo, ali da im je sada laknulo.

Išli smo si već na živce

Isto tvrde i Britanci koji su ustanovili da roditelji, unatoč prvotnom šoku i osjećaju gubitka, nakon odlaska djece iz doma žive kvalitetnije. To tvrdi čak 84 posto roditelja, a Zdenka potvrđuje.
– Oboje su već bili odrasli ljudi, kojima ne odgovara da ih netko kontrolira. Već smo si išli na živce – kaže kroza smijeh.

Iako priznaje da joj je lakše zbog činjenice da su oboje relativno blizu te ih može često vidjeti, ne bi se više odrekla svog mira i daleko ležernijeg načina života.
– Kad dođem s posla, ako mi se ne da raditi ručak, legnem i ne radim ništa! A to ne možeš ako su tu djeca kojoj uvijek želiš priuštiti najbolje – kaže Zdenka.

Upravo zbog potrebe da se djeci priušti sve bolje i kvalitetnije, odlazak djece od kuće i te kako se osjeti na kućnom budžetu. No, kako roditeljska briga nikad ne prestaje, Ivanini i Krešini roditelji taj su višak odlučili djeci preliti u stambeni kredit.

– Ali, recimo, sada više nema brige o tome što jedu i koliko se kvalitetno hrane. Odlaskom djece otpalo je dosta izdataka. A oni su morali puno novog naučiti. Recimo, Krešo me nakon dva mjeseca života s djevojkom pitao zašto je sve tako skupo u trgovini. Ja se sad s time više ne opterećujem – realna je Zdenka.

Kasnije je lakše

Dok su prema zapadnim standardima Ivana i Krešo kasno napustili roditeljski dom, u hrvatskim je okvirima ovo vrijeme kad se mladi najčešće osamostaljuju.
– Odlazak djece od kuće velika je promjena, ali kako će roditelji to prihvatiti ovisi i o tome kad djeca odu. Ako se kasno osamostale, onda je nekima već dosta zajedničkog života i rastanak je lakši. U početku se u svakom slučaju javlja osjećaj gubitka, ali kasnije se odnosi roditelja i djece poprave, jer nema više svađe tko će oprati posuđe, tko daje više novca u kuću... Viđaju se rjeđe, ali kvalitetnije – kaže psihologinja Tanja Jurin.