Emotikoni su danas neizostavan dio digitalnog vokabulara. Od jednostavnog smajlića do srca i palca gore, ovi simboli obogaćuju inače hladan tekst, dajući mu ton, kontekst i emociju. No, znanstvenici su otišli korak dalje, istražujući dublje veze između naših navika slanja emotikona i temeljnih crta ličnosti. Psihološka istraživanja pokazuju da način na koji ih koristimo nije nimalo slučajan. Osobe koje se opisuju kao srdačne, empatične i sklone suradnji, odnosno one s izraženom crtom ugodnosti, znatno češće posežu za emotikonima. Za njih su oni ključan alat za izgradnju bliskosti, ublažavanje potencijalno oštrih poruka i osiguravanje da ih sugovornik ispravno razumije. Slično vrijedi i za ekstroverte; društvene i otvorene osobe koje energiju crpe iz socijalnih interakcija koriste emotikone, osobito one pozitivne, kako bi dodatno ojačale društvene veze i unijele vedrinu u razgovor.
S druge strane, osobe s višom razinom neuroticizma, odnosno emocionalne nestabilnosti, koriste emotikone iz potpuno drugačijih pobuda. Za njih, oni služe kao svojevrsni sigurnosni mehanizam. U digitalnoj komunikaciji, gdje nedostaju neverbalni signali poput tona glasa ili izraza lica, lako dolazi do nesporazuma. Stoga će tjeskobnije osobe često dodati emotikon kako bi smanjile dvosmislenost, ublažile vlastitu anksioznost i osigurale da njihova poruka bude primljena na željeni način. Oni biraju simbole koji precizno odražavaju njihovo trenutno emocionalno stanje, ne ostavljajući prostora za pogrešno tumačenje.
Jedno od najzanimljivijih otkrića dolazi iz istraživanja objavljenog u časopisu Frontiers in Psychology, koje je pokazalo iznenađujuću vezu. Naime, osobe koje koriste najviše emotikona često imaju nižu razinu otvorenosti prema novim iskustvima. Dok se otvorenost povezuje s kreativnošću, intelektualnom znatiželjom i sklonošću apstraktnom razmišljanju, čini se da se pojedinci koji preferiraju konkretan i poznat teren više oslanjaju na vizualne prečace poput emotikona umjesto da svoje ideje izražavaju složenijim jezičnim konstrukcijama. Drugim riječima, emotikoni im služe kao jednostavan i efikasan način za prijenos osjećaja bez potrebe za dubljim verbalnim elaboriranjem.
Znanost je zavirila i u to kako naša najranija iskustva i obrasci vezivanja utječu na digitalnu komunikaciju u odrasloj dobi. Osobe s takozvanim izbjegavajućim stilom privrženosti, koje se boje emocionalne bliskosti i intimnosti, u pravilu rjeđe koriste emotikone. Njima više odgovara formalna, isključivo tekstualna komunikacija jer im omogućava održavanje sigurne emocionalne distance. Potpuna suprotnost su osobe visoke emocionalne inteligencije, koje vješto prepoznaju i upravljaju vlastitim i tuđim emocijama. One koriste emotikone kako bi nadomjestile nedostatak neverbalnih znakova i unijele toplinu i jasnoću u digitalni svijet.
Žene emotivnije, muškarci sarkastičniji
Razlike u korištenju emotikona primjetne su i među spolovima. Istraživanja dosljedno pokazuju da žene koriste emotikone češće, doživljavajući ih kao prirodan način za obogaćivanje poruka i izražavanje podrške, pri čemu prednost daju pozitivnim simbolima poput srca i nasmiješenih lica. Muškarci ih, s druge strane, koriste rjeđe, ali često posežu za širim spektrom različitih simbola. Kod njih emotikoni nerijetko služe za izražavanje sarkazma, humora ili kao alat za samopromociju.
Na kraju, što je s onima koji emotikone gotovo nikada ne koriste? Psiholozi ih često opisuju kao racionalne, ozbiljne i usmjerene na činjenice. Takve osobe vjeruju da su riječi same po sebi dovoljne za precizan prijenos poruke. Iako ih se u privatnoj komunikaciji može doživjeti kao hladne ili emocionalno zatvorene, u poslovnom kontekstu njihovo izbjegavanje emotikona često se tumači kao znak profesionalizma i ozbiljnosti.
Znači svi ih koriste i ekstroverti i introverti i emotivni i empatični i dvosmisleni 🤨