Tvrditi kako maksimirske Ravnice gastronomski ne nude više od stare roštiljarne MZ doista više nema nikakvog smisla. Tamo smo lani posjetili, recimo, Darling & Shegrts, simpatični bistro s kreativnim izborom hrane, tamo je i Bonkas Kitchen & Bar, a prije otprilike četiri mjeseca otvoren je i Gableraj Poma. Nalazi se na mjestu istoimene pizzerije, a nova vlasnica, Anita Letica, nije mijenjala ništa što se inventara i interijera tiče. I ne treba, lokal je simpatično uređen, topao, arhaičan pa može služiti i kao pizzeria i kao pivnica pa, naravno, i kao bistro.
– Pizze i dalje radimo jer publika tako želi, no želja mi je s ovim bistroom nešto sasvim drugo. A to je ponuditi hranu iz raznih dijelova Hrvatske, od obale do sjevera i istoka. Prema ovim prvim mjesecima, čini mi se da je to ono što nedostaje, pogotovo kada se o formatu gableca radi – rekla nam je Anita Letica na 31. Vinu uz žlicu Mustafe Topčagića i Renate Cisar. Iako je svaki ovaj događaj ugodan i veseo, ovaj put imali smo nekoliko zaista velikih iznenađenja, kako vinskih tako i gastronomskih. Letica ima dugo iskustvo u ugostiteljstvu, jedan restoran drži i u Rogoznici, a u Zagreb se, kaže, željela vratiti jer i sama je Zagrepčanka, odnosno u metropoli je odrasla prije odlaska u Rogoznicu. Tako ispada da jedna Zagrepčanka u Zagrebu najradije, kako smo se uvjerili, poslužuje – dalmatinska jela!
– Tata je Dalmatinac, a mama Zagrepčanka, pa sam pokupila okuse i s kontinenta i s obale, pa ih sada nudim gostima u Pomi – rekla nam je Anita Letica. Ostavit ćemo se ovaj put sljednosti u jelovniku, koji je te večeri činilo pet sljedova, i odmah se obratiti zaista ugodnom iznenađenju. U Pomi smo, naime, dobili zaista ukusnu raštiku sa suhim mesom. Raštika je jelo koje se polako nanovo probija po lokalima metropole, a, kako već ime sugerira, temelji se na raštiki, zeljastoj biljci svojstvenoj južnim krajevima i Hercegovini, gdje je riječ o doista tradicijskom objedu. Priprema se kao varivo i vrijedi kao južnjački klasik koji je zapravo bio sirotinjsko jelo pripremano od raštike i onoga do čega se još moglo, s obavezom suhog mesa ili barem kobasice. No u ovo doba instant-kuhinje, dostava, uvozne hrane, ovakva jela dobivaju na cijeni. Ako su pripremljena kao što su to napravili u Pomi, onda to posebno vrijedi.
– Za raštiku posebno uvijek nastojimo dobiti najbolje meso malih proizvođača, za raštiku drugog izbora i nema. Raštike ima uvijek, ali zna se kada je najbolja, pa to treba uvijek iskoristiti – rekla nam je Anita Letica. Dodatno iznenađenje bila je Jarec-Kureova kupaža Cuvée Rouge berbe 2024. od, pazite sad, syraha i crnog pinota. Zelinski je vinar napravio nezamislivo, kako je to slikovito objasnio Nenad Trifunović Vinopija, poznati vinski znalac, jer je taj kraj prije svega poznat po kraljevini, kojom je dugo vladao kariranim stolovima metropole. A ovdje imamo vino u kojem je syrah, pri čemu je teško bilo zamisliti da bi netko oko Zeline to sadio i od njega radio vino. I onda je to spario s fragilnim crnim pinotom. Još veće iznenađenje bilo je što je s raštikom kupaža funkcionirala zaista odlično! A teško bismo s tradicijskim južnim jelom preporučili uopće neko crno vino, prije upravo kraljevinu ili karakterniju graševinu. No, eto ga, bilo je to zaista odlično. Ipak, najveće vinsko iznenađenje stiglo je u obliku Zelene berbe 2024. vinarije Pasji rep iz slovenske Vipavske doline. Zelen je autohtona sorta ovog kraja Slovenije koja daje svježa, nježnija vina. Ali o ovom konkretnom vinu osebujna imena mogli bismo mirne duše ispisati i pola ovog teksta. Jer, riječ je o vinu koje ima certifikat Demeter, što znači da je napravljeno po najstrožim principima biodinamičke proizvodnje koje je prije više od stoljeća postavio Rudolf Steiner. Zaista precizno biodinamičko vino doista nije lako napraviti, no ovdje je to apsolutno slučaj te je u Pomi vladala gotovo grabež za još kojom čašom ovog upravo nevjerojatnog vina koje je puno karaktera i stila, slojevitosti iz koje izađe i izražena mineralnost, sa samo 11,5 posto alkohola, što se po teksturi i punoći doista ne bi dalo zaključiti. Još bolje, može ga se dobiti i u Hrvatskoj po cijeni kojom se može mjeriti tek mali broj naših vina. Zaista je dobro išlo s još jednim južnim klasikom, ovaj puta iz Istre, bili su to fuži s tartufima.
Ne treba nikako zaboraviti još jedno gastro iznenađenje večeri, a to su maslinova ulja Macmalić s otoka Cresa. Kako se često gleda prema Istri i Dalmaciji kada se o maslinovim uljima radi, često se zaboravlja da otoci imaju barem jednako kvalitetna ulja. Ili bolja, kako je aklamativna ocjena bila za ulja Macmalić, što je inače ime za nešto poput babaroge, mitsko biće kojim se strašilo djecu. Ovdje nema ničega za plašenje, ulje s Cresa sjajno je nadopunjavalo više jela, a i samo je na kušanju osvojilo mnoge. Po karakteru vuče neke sličnosti, no riječ je o uljari koja ima pravo na oznaku zaštićenog podrijetla, njihova ulja od, primjerice, sorti šimjaca i plominka nagrađivana su. Ne proizvode puno, oko 4-5000 litara godišnje, no to je dovoljno da se krene u gradnju vlastite uljare. Funkcioniralo je kako s fužima tako i s uvodnim Brusketima Poma koji idu s rajčicom, koje je bilo puno, upravo po našem ukusu, sa sirom Grana Padano, na lagano tostiranom kruhu. Par je bio pouzdani i provjereni pjenušac Maximo Brut vinarije Kutjevo. Taj pjenušac potvrdio je moć naše možda i najpoznatije te jedne od najvećih vinarija. A to je da se doista vrhunsko vino može proizvoditi u visokim nakladama ne pretjerujući pri tome s cijenama unatoč kontinuiranoj potražnji i renomeu. Uvjerili smo se već ranije ove godine da Kutjevo čeka uspješna godina, ovaj pjenušac je zaista dobar uvod.
Kušalo se i prirodno bučino ulje OPG-a Janja Kišić iz Satnice Đakovačke u blizini Đakova. Na svom gospodarstvu, koje se prostire na 51 hektar, obitelj Kišić uzgaja više od deset različitih kultura, među kojima važno mjesto zauzima upravo bučino ulje. Zaista odlično bučino ulje daje doista izvanredan miris i okus, a neočekivano odlično išlo je i s nekim od jela na ovoj večeri. Gulaš od liganja sa slanutkom i palentom bilo je još jedno južno jelo. Zaista dobro napravljeni gulaš s pravilno pripremljenom palentom našao je dobar par u Crljenku berbe 2021. godine dobre vinarije Kraljevski vinogradi. Ova vinarija iz Petrčana zaslužila je svoj ugled, pa i zbog ovakvih vina. Crljenak je bio dobar par gulašu, a i inače bismo ga preporučili za degustaciju bez pretjeranog razmišljanja jer je vino zaokruženo, ukusno, vrlo pitko, ugodne taničnosti, s notama trešnji i šljive. Zaista vrlo korektno vino koje daje puno za uložen novac. Kraj je bio desert u obliku Cheesecakea Oreo, dakle popularnim keksima, koji je došao s Muškatom žutim berbe 2024. vinarije Dobrilović iz Umaga. Ova vinarija inače radi i maslinova ulja kao i destilate, a ovaj muškat žuti potvrđuje zašto su ovakva poluslatka vina danas u trendu, gdje je sparivanje s desertom bilo logično.
Gableraj Poma vrlo je simpatično mjesto s hranom po zaista konkurentnim cijenama, želimo reći toliko povoljnim da ga ne treba zaobići. Osim isprobanih jela na meniju ćete Pome pronaći i još drugih jela, klasičnih roštiljskih jela, kao i bifteka ili telećeg pečenja, burgera čak. A dopuštaju da se jela i ponesu "za doma", ako se odlučite doći sa svojim priborom. Upravo je tako nekako bilo po raznim gablaonama grada Zagreba, dobro je držati se tradicije.