Dame s hrvatskog grba, istarske koze Sissy, Belinda, Mekekica, Pepa... gledaju veselo s brda dolje prema turistima koji guštaju u Rapcu. Donedavno ih je bilo tek 34 u zemlji, no radi se intenzivno na tome da se hrvatske koze, ponos zemlje, i – spase. Najviše ih je upravo iznad Rapca kod gospođe Olge Škopac. Ostavimo njih na miru, idemo dolje, u rudarsko ljetovalište. Porto Albona, odnosno Luka Labin, na ovoj je obali Istre gotovo usamljeni dragulj za ljetovanje, sve od Mošćeničke Drage pa do Premanture. Proći ćemo u Turističkoj patroli i ta mjesta, no idemo u prvo u – Rabac. Nekoć je do mjesta vozila i – žičara.
Turisti 'svemirci' za domaće
– Imali smo žičaru skoro pola stoljeća prije Zagreba! Naša je bila rudarska, duga devet kilometara. Prevozila je boksit iz rudnika tu do luke, a najviše se vozilo u doba rata u Abesiniji – govore domaći pa pokazuju na Teleferiku, njihov spomenik industrijske povijesti.
– Prvi turisti u Rapcu bili su Česi, imamo dio šume koji se zove "Prohaska", imali su i ljetnikovac, a ja se sjećam i tih prvi njemačkih turista – govori poznati ugostitelj ovog mjesta Mladen Juričić Fritz (68) pa dodaje:
– Imao sam 11 godina, ljeto 1967., a turisti su spavali i u mojoj dječjoj sobi! Bili su to Nijemci, za ono vrijeme, gledajući platežnu moć, 'svemirci' za nas domaće, a kad bi odlazili kući, cijelu bi obitelj kod koje su ljetovali – vodili na večeru! Takvi su to dani bili. U to je doba moja kuća bila zadnja iznad ceste, a danas su stotine oko nje, nema maltene više praznog zemljišta za graditi. Tada nije bilo ni ceste, u mjestu tek četiri auta – tri bijela fićeka i susjedov plavi Opel Rekord, u kojem je mnogo godina kasnije i moju suprugu Miru vozio u rodilište – priča Fritz.
Objašnjava i kako su u Rabac dolazili na odmor upravo rudari.
– Nekoć ljudi nisu htjeli u Rabac, a danas je sve puno. Tada su neki današnji hoteli građeni za – rudare. I moj je otac mirovinu dočekao u oknu gore u Raši, a tu je imao pravo na odmor i ljetovanje, pa smo se i mi spustili uz more.
Spominju domaći i poznatog zeta u Rapcu – reprezentativca poznatog po tome da je igrao s vaterpolskom kapicom na glavi, inače vlasništva Paula Obradovića.
– Vedran Ćorluka je zet iz Rapca, supruga Franka Batelić iz našeg je mjesta. Usto, nekoć smo bili mjesto poznato po plesnjacima i koncertima, nema toga tko ovdje nije pjevao. Sjećamo se Olivera Dragojevića, koji je nakon koncerta cijelu noć s nama domaćima igrao biljar, ali i Miše Kovača kojeg smo sretali dolje kod dućana sa suprugom Lidijom. I svi su se ovdje kupali i guštali – pričaju na rivi.
Veselo je, muving i preko dana i navečer, forte mjesta su hoteli visoke kategorije, čak imaju i hotel posebno namijenjen djeci – Maro, odlično se jede u restoranima Porto Albona, Rapčanka, Lino, Capitano, a kava se pije u Perli ili kod Marineta. Kupa se ovdje na plažama "Mala", "Na Lanterni", "Girandelli"... Zimi je u uvali možda 1500 duša, a ljeti na svakog domaćeg dođe još – deset turista.
Prvi Filipinac u Hrvatskoj
– Na terasu našeg restorana Porto Albona stane cijelo mjesto. Tu su znale biti svirke i za 1500 ljudi koji bi plesali na terasi. Pa prije 40 godina kod nas je tu pjevao Filipinac, taj je najviše ljudi okupio, možda je bio i prvi Filipinac u zemlji. Na kraju je i dijete supruzi Njemici napravio u – Rapcu! Tu se ljudi opuste, uživaju, mi u mjestu ne gledamo gostu u novčanik, već se trudimo oko njega, držimo ga kao kap vode na dlanu. Tko želi, može gotovo sat vremena hodati i birati na koju će se plažu spustiti! – ponosni su u Rapcu.
"Nema više zemljišta za graditi"....Loše napisano.." Treba: "Nema više građevinskog zemljišta." Prijedlog "za "nikad ne ide skupa s infinitivom !