Interesantnu crticu iz svog odrastanja s nama je podijelio i Goran Bukan koji je odrastao na Savskoj cesti u Zagrebu. U popularnu Facebook grupu 'Zakaj volim Zagreb' postavio je nekoliko fotografija i ispričao anegdotu koja je mogla imati i tužan kraj.
- Baka me čuvala u subotu, jer su roditelji radili u tadašnjoj Tvornici dugmadi Zagreb. Ja sam se igrao na podu. Ne sjećam se gdje je baka bila u tom trenutku. Kad se sve zatreslo ona je skočila i uzviknula "Potres!". Bus je probio željezno i betonsku ogradu, srušio jablan i zaustavio pred samim prozorom - započeo je on svoju priču te dodao kako se ne sjeća svih detalja jer je bio jako mlad.
- Prašina ispred prozora brzo se počela slijegati i ukazao se dio plavog autobusa s razbijenim prednjim dijelom, a ja sam joj mrtav-hladan rekao: "Baka nije potres, to ti je autobus."
- Ne sjećam se kako je prošao vozač autobusa - kazao je. Na ideju da ovu priču podijeli s drugima došao je prije par dana kada je igrom slučaja prošeto ulicom svog djetinjstva, Savskom cestom.
- Dio od Vjesnikova nebodera do Savskog mosta bio je moj dom i moj mali svijet krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih. Kuća na broju 160, u kojoj smo živjeli do 1984. godine i dalje je tamo. Čak su i dva jablana u malom vrtu ispred kuće živa - napisao je u objavi, a priču je nastavio istaknuvši kako su prije postojala tri jablana, ali je jedan nastradao u spomenutoj prometnoj nesreći.
- Onaj ispred našeg prozora srušio je ZET-ov autobus koji je proklizao Savskom cestom. Tada cesta nije bila asfaltirana, bila je popločena kockama. Živi smo zahvaljujući tom jablanu - dodao je.
Kaže kako su njegovi roditelji radili u Tvornici dugmadi Zagreb koje više nema, a na tom prostoru se sada nalazi Vintage Industrial Bar, popularno mjesto izlaska za mnoge Zagrepčane. Ispričao nam je i kako su se na broj 160 preselili nakon što je poplava u potpunosti uništila stan u kojem su tada živjeli pa im je tvornica u kojoj su njegovi roditelji radili ovaj stan ustupila na korištenje.
- Orah koji je baka posadila i dalje je u dvorištu. Polako ga “jede” bršljan i uskoro će nestati, ali me razveselila spoznaja da je to golemo drvo još uvijek tamo. Nema više ni Tvornice dugmadi Zagreb, u kojoj su radili i baka i mama i tata. Ostao je samo kolni prilaz, koji smo kao klinci zvali “Tvorničko”, i tu se igrali, zafrkavali portira, vozikali biciklima i slično - kazao nam je Goran koji se sa sjetom prisjeća svoga djetinjstva.
- I danas se sjećam tutnjave vlakova preko zelenog željezničkog mosta. Čuo si ga da dolazi sve do kućnog broja 160. Ispod njega smo provodili bezbrižne ljetne dane ližući Pekabeline sladolede, a po zimi se sanjkali niz nasip. Tada je snijega bilo i više nego dovoljno za zimske radosti. Stari most preko Save se raspada, kao i dijelovi moje ulice iz djetinjstva. Za trideset godina neće biti oraha, a možda ni moje kuće ni jablana ni starog mosta - završio je on nostalgično.
Na zagrebačkim placevima možete dobiti i ljubavne savjete: