Zajednički život sastoji se od svakodnevnih navika, sitnih nesuglasica, podijeljenih obaveza i postupnog prilagođavanja jedno drugome. Upravo zato neki znakovi bliskosti na prvi pogled uopće ne djeluju romantično. Među njima se posebno izdvajaju dvije pojave koje bismo prije mogli protumačiti kao mane nego kao znakove povezanosti – povremena iznerviranost partnerom i određena vrsta zaboravnosti. Ipak, psihološka istraživanja nude zanimljiva objašnjenja zašto se iza takvog ponašanja ponekad može skrivati nešto sasvim drugo, prenosi Klix.
Dramatično uzdisanje zbog posuđa ostavljenog u sudoperu, prigovor zbog ponovno zaboravljenog poklopca paste za zube ili podsjećanje da napokon obavite ono što odgađate danima teško bismo nazvali romantičnim trenucima. Ipak, otvoreno izražavanje nezadovoljstva ne mora nužno biti znak da je odnos loš. Istraživanja partnerskih odnosa pokazuju da izravno ukazivanje na problem u nekim okolnostima može biti konstruktivnije od njegova ignoriranja.
Kada partner otvoreno kaže što mu smeta i želi da se određeno ponašanje promijeni, iza toga može stajati želja za poboljšanjem odnosa. Drugim riječima, sama činjenica da netko ulaže trud u rješavanje problema može pokazivati da mu je do veze još uvijek stalo. To, naravno, ne znači da su stalne kritike, vrijeđanje, omalovažavanje ili agresivno ponašanje znak ljubavi. Ključna je razlika između povremene frustracije usmjerene na rješavanje konkretnog problema i komunikacije koja drugu osobu ponižava ili povređuje.
S druge strane, potpuna ravnodušnost može biti zabrinjavajuća. Kada partner više nema potrebu razgovarati o problemima ili pokušavati pronaći rješenje, to ponekad može upućivati na emocionalno udaljavanje. Slična se logika može primijeniti i na bezazleno zadirkivanje. Da bi partner točno znao koja će vas sitnica nasmijati ili malo iznervirati, mora vas prilično dobro poznavati. Upravo takvi detalji često otkrivaju koliko su partneri tijekom godina naučili jedno o drugome.
Također, partner nikada ne zna gdje su mu ključevi, iznova vas pita u koliko sati trebate krenuti ili očekuje da se vi sjetite kada je nečiji rođendan? Na prvi pogled takvo ponašanje može djelovati kao obična zaboravnost, no psihologija poznaje zanimljiv fenomen koji se naziva "transaktivna memorija". Riječ je o svojevrsnom zajedničkom sustavu pamćenja koji se može razviti među ljudima koji su bliski i dugo funkcioniraju zajedno. Umjesto da svaka osoba pamti sve, partneri s vremenom počinju "specijalizirati" različite vrste informacija.
Primjerice, jedna osoba može pamtiti rođendane, termine i društvene planove, dok druga bolje pamti financijske obaveze, lozinke, tehničke detalje ili praktične stvari povezane s kućanstvom. Važno postaje ne samo ono što sami znamo, nego i to što znamo da naš partner zna. Zbog toga partnerovo pitanje o nečemu što ste mu već nekoliko puta rekli ne mora uvijek značiti da vas nije slušao. Ponekad se toliko oslanja na vas kao pouzdan izvor određene informacije da je jednostavno ne pokušava trajno zapamtiti.
Takva zaboravnost može biti simpatičan pokazatelj međusobnog oslanjanja samo dok je raspodjela odgovornosti približno pravedna. Ako jedna osoba mora pamtiti sve termine, obaveze, rođendane, potrebe djece i svakodnevne zadatke, dok druga očekuje da je se neprestano podsjeća, više nije riječ samo o zajedničkom sustavu pamćenja. Tada jedna osoba može preuzeti nerazmjerno velik mentalni teret.
Zato ni iznerviranost ni zaboravnost same po sebi nisu dokaz "prave ljubavi". No u zdravom odnosu mogu biti dio mnogo šire slike – one u kojoj se partneri dovoljno dobro poznaju da se mogu osloniti jedno na drugo, ali i dovoljno im je stalo da ne ignoriraju probleme kada se pojave. Na kraju se neki od najuvjerljivijih znakova bliskosti možda doista ne kriju u cvijeću, skupim večerama i velikim izjavama ljubavi, nego u sasvim običnoj svakodnevici koju dvoje ljudi godinama grade zajedno.