Srce u pravilu kuca u preciznom, gotovo glazbenom ritmu: brže kada se krećemo, trčimo ili ubrzano hodamo, a sporije kad spavamo. No što se događa kada taj ritam postane nepravilan, preskoči, ubrza ili uspori bez jasnog razloga? Za neke je to tek prolazna nelagoda, za druge upozorenje. Aritmijama nazivamo svaki oblik poremećaja srčanog ritma, bilo da srce kuca prebrzo, što se stručno naziva tahikardijom, presporo, što se definira kao bradikardiju, ili kuca nepravilno.
Vito Mustapić. dr. med. spec, kardiolog iz Klinike Magdalena, u svojoj se liječničkoj praksi svakodnevno susreće s pacijentima koji dolaze zabrinuti zbog "preskakanja srca" ili iznenadnog ubrzanog otkucaja. No, prema njegovim riječima, kliničke značajne aritmije pojavljuju se kod oko 0,5% ljudi godišnje, dok najčešća srčana aritmija, fibrilacija atrija, pogađa oko 3 na 1000 osoba svake godine. Prevalencija svih aritmija u populaciji iznosi između 1,5 i 5 posto, a ta brojka značajno raste s godinama.
„Aritmije su vrlo širok pojam i odnose se na svaki poremećaj srčanog ritma – bilo da srce kuca prebrzo, presporo ili nepravilno“, objašnjava. No, prema njegovim riječima, važno je razlikovati one koje su bezopasne od onih koje zahtijevaju hitnu intervenciju.
Aritmija ne mora imati simptome
Kako naglašava doktor Mustapić, aritmije se mogu manifestirati na različite načine, a najčešći simptom su palpitacije, odnosno osjećaj lupanja, preskakanja ili treperenja srca.
„Simptomi, kao što su umor i slabija tolerancija napora, osjećaj potencijalnog gubitka svijesti ili čak potpuni gubitak svijesti, kratkoća daha, bol ili nelagoda u prsima i pojačano znojenje nisu rezervirani samo za srčane probleme. Stres i napadi panike mogu izazvati slične osjećaje, što često zbunjuje pacijente. No tada se u dijagnostici obraća pozornost na detalje: aritmije najčešće nastupaju iznenada, neovisno o dobu dana ili emocionalnom stanju, dok su simptomi stresa i panike povezani s određenim situacijama i postupno se razvijaju. Također, simptomi stresa obično nestaju kad se osoba opusti, dok aritmije traju bez obzira na relaksaciju“, objašnjava.
Međutim, neke aritmije uopće ne izazivaju simptome, doktor Mustapić otkriva da se u medicinskoj praksi često otkriju slučajno, tijekom rutinskog pregleda, preoperativne obrade ili EKG-a zbog potpuno drugih razloga.
„Imamo pacijente koji nemaju nikakvih tegoba, a otkrijemo im fibrilaciju atrija koja, iako asimptomatska, višestruko povećava rizik od moždanog udara. Zato je ključno ne oslanjati se samo na subjektivne osjećaje, nego uključiti i preventivne preglede“, upozorava.
Nije uvijek pokazatelj ozbiljnih zdravstvenih tegoba
Većina aritmija, posebno kod mladih i zdravih osoba, kako objašnjava liječnik, jest benigna. „Sinusna aritmija, ekstrasistole, čak i povremeni brzi ritmovi, koji traju nekoliko sekundi, najčešće ne zahtijevaju liječenje“, kaže, ali upozorava na to da se određeni simptomi nikako ne smiju ignorirati.
S druge strane, objašnjava doktor Mustapić, da ako aritmija izaziva nesvjesticu, jaku bol u prsima, kratkoću daha ili se pojavljuje često i traje dulje od nekoliko minuta, to je znak za hitnu procjenu. Postoje i aritmije koje direktno ugrožavaju život, poput ventrikularne tahikardije ili ventrikularne fibrilacije, a one remete osnovnu funkciju srca – pumpanje krvi – i mogu dovesti do iznenadne srčane smrti ako se ne liječe odmah.
Ipak, čak i kad aritmija nije neposredno opasna, može značajno narušiti kvalitetu života. „Neki pacijenti ne mogu spavati zbog osjećaja da im srce 'skače' čim legnu. Drugi izbjegavaju aktivnosti koje su nekad voljeli jer se boje da će im se srce ubrzati. To su situacije u kojima liječenje nije nužno radi preživljavanja, već radi vraćanja normalnom životu“, kaže liječnik iz Klinike Magdalena.
Najčešći mitovi o aritmiji
Pacijenti često imaju pogrešna uvjerenja o aritmijama, što može dovesti do nepotrebne zabrinutosti ili, s druge strane, podcjenjivanja rizika. U svakodnevnoj kliničkoj praksi kardiolozi se susreću s nekoliko najčešćih zabluda.
„Jedna od njih je uvjerenje da su sve aritmije opasne po život, što nije točno jer većina aritmija, posebno kod zdravih ljudi, nije opasna i ne zahtijeva liječenje. Samo određene vrste aritmija predstavljaju ozbiljan rizik po zdravlje. Druga česta zabluda je da ako nemate simptome, nemate aritmiju. Neke aritmije mogu biti potpuno asimptomatske, ali ipak nose rizik od komplikacija poput moždanog udara ili srčane insuficijencije, što je primjerice slučaj s fibrilacijom atrija. Također, nije istina da ozbiljne aritmije pogađaju samo starije osobe. I mladi, uključujući djecu i adolescente, mogu razviti ozbiljne aritmije kod stanja poput dugog QT sindroma, WPW sindroma ili čak fibrilacije atrija. Neke od njih mogu dovesti do nesvjestice, palpitacija ili, u rijetkim slučajevima, iznenadne srčane smrti ako se ne prepoznaju i ne liječe na vrijeme“, objašnjava liječnik.
Stoga, ističe kardiolog, redoviti pregledi su od iznimne važnosti, posebno za osobe s rizičnim čimbenicima, kako bi se na vrijeme prepoznale i liječile potencijalno opasne aritmije. Pravilna edukacija i otvorena komunikacija s liječnikom ključni su za smanjenje nepotrebne zabrinutosti kod osoba s benignim aritmijama, ali i za pravovremeno prepoznavanje i liječenje ozbiljnih aritmija kod svih dobnih skupina.
Dijagnostika je ključna
Postavljanje pravilne dijagnoze aritmije predstavlja ključan korak u optimalnom liječenju, a temelji se na kombinaciji različitih dijagnostičkih metoda koje se biraju prema simptomima, učestalosti aritmija i sumnji na određeni tip poremećaja.
„Prva i najosnovnija metoda je EKG (elektrokardiogram), koji omogućuje brzo, neinvazivno bilježenje električne aktivnosti srca u trenutku snimanja. Kod sumnje na povremene aritmije, koristi se Holter EKG, prijenosni uređaj koji kontinuirano bilježi rad srca tijekom 24 do 48 sati. Za još rjeđe aritmije, koje se ne mogu zabilježiti niti Holterom, koriste se dugotrajni rekorderi poput 'event recordera' ili 'implantabilnog loop recordera'“, objašnjava liječnik i dodaje kako ovi uređaji omogućuju praćenje srčanog ritma tjednima ili čak mjesecima, što značajno povećava šanse za detekciju aritmije.
Osim metoda koje bilježe električnu aktivnost srca, važnu ulogu ima i ultrazvuk srca (ehokardiografija), koji ne otkriva izravno aritmije, ali omogućuje detaljnu procjenu strukture i funkcije srca, što je ključno za otkrivanje eventualnih strukturnih bolesti koje mogu biti uzrok ili posljedica aritmije.
Nadalje, kod pacijenata kod kojih se simptomi pojavljuju tijekom fizičkog napora, preporučuje se ergometrija, odnosno test opterećenja srca. Ova metoda, kako objašnjava liječnik, omogućuje procjenu rada srca pod opterećenjem i može otkriti aritmije koje se javljaju isključivo ili češće tijekom tjelesne aktivnosti. Za najkompleksnije slučajeve koristi se elektrofiziološko ispitivanje, invazivna metoda kojom se detaljno ispituje električna aktivnost srca, a ovaj test omogućuje preciznu dijagnostiku i lokalizaciju izvora aritmije te je neizostavan u planiranju i provođenju invazivnih zahvata poput kateterske ablacije.
Liječenje je sve više individualizirano
Liječenje aritmija može značiti samo praćenje, ali i invazivne zahvate. Prema riječima doktora Mustapića, kod blagih i rijetkih aritmija često je dovoljno promijeniti životni stil – smanjiti stres, izbjegavati kofein, spavati redovito. U nekim pak slučajevima propisuju se lijekovi – antiaritmici za kontrolu ritma, ili antikoagulansi kad postoji rizik od moždanog udara.
“Međutim, kada aritmija ne reagira na lijekove, narušava kvalitetu života ili nosi rizik, tada predlažemo katetersku ablaciju. To je minimalno invazivna metoda kojom ciljano uništavamo fokus u srcu iz kojeg aritmija kreće. Pacemakeri, odnosno elektrostimulatori srca, su rezervirani za liječenje sporih otkucaja srca. Defibrilatori se koriste u prevenciji i liječenju za život opasnih aritmija poput ventrikulske fibrilacije ili tahikardije. Takve aritmije se dominantno javljaju kod pacijenata s funkcionalno ili strukturno oštećenim srcem, najčešće nakon preboljelog srčanog udara. Odluka o invazivnim metodama donosi se individualno, uzimajući u obzir simptome, učestalost i težinu aritmije te opće zdravstveno stanje pacijenta. Također, trudimo se i aktivno uključiti pacijente u donošenje odluka o dijagnostičkim i terapijskim opcijama liječenja kroz informiranje i edukaciju. Aktivno uključivanje pacijenata u odluke o vlastitom zdravlju predstavlja suvremeni pristup u medicinskoj praksi te ima brojne prednosti i temelji se na partnerskom odnosu između pacijenta i zdravstvenog tima”, objašnjava.
Slušajte svoje tijelo!
Na pitanje što bi savjetovao onima koji osjete neobične promjene u radu srca, doktor Mustapić odgovara jednostavno, ali jasno: „Nemojte ignorirati simptome, ali nemojte ni paničariti. Zapišite što osjećate, kada se pojavljuju simptomi, koliko traju i jesu li povezani s naporom ili stresom. To su informacije koje nam pomažu gotovo jednako kao bilo koji uređaj.“
U slučaju nagle boli u prsima, iznenadne nesvjestice, teške kratkoće daha ili zbunjenosti, savjetuje liječnik, važno je odmah potražiti hitnu pomoć. U većini ostalih slučajeva posavjetovati se s obiteljskim liječnikom koji će dalje uputiti kardiologu.
„Važno je zapamtiti da je vaše zdravlje prioritet – slušajte svoje tijelo i ne ustručavajte se potražiti stručnu pomoć kad god osjetite nešto neuobičajeno. Rana reakcija često je ključ uspješnog liječenja i očuvanja zdravlja srca“, zaključuje kardiolog Mustapić.
Sadržaj nastao u suradnji s Klinikom Magdalena.