Bliži se Uskrs, a uz piliće i pisanice ovih dana posvuda nailazimo na zečeve. No, osim čokoladnih, posljednjih godina pravi zečevi se ubrajaju među najpopularnije kućne ljubimce. Iskustva vlasnika pokazuju da u pravom domu mogu biti divni i nježni pratitelji. Tihi su, ne zauzimaju puno prostora i ne trebaju svakodnevne šetnje, zbog čega se mnogima čine kao idealan izbor, osobito za stan, piše PetMD.
No, upravo zbog njihova slatkog izgleda mnogi ih, osobito oko Uskrsa, uzmu impulzivno, a da zapravo ne znaju koliko brige, vremena i odgovornosti zahtijevaju. Zbog toga brojni novi vlasnici ubrzo shvate da zec nije 'jednostavan' ljubimac, pa mnogi na kraju završe u skloništima. Zato prije odluke o udomljavanju vrijedi dobro znati što život sa zecom doista podrazumijeva.
Zečevi žive mnogo dulje nego što mnogi misle: Uz pravilnu prehranu i veterinarsku skrb zec može živjeti osam do 12 godina, a ponekad i dulje. To znači da njegovo udomljavanje nije kratkoročna odluka, nego obveza na velik dio života. Tko uzima zeca, mora biti spreman godinama mu osiguravati prostor, hranu, pažnju i njegu.
Najbolje im je u kući, a ne vani: Iako ih mnogi zamišljaju u dvorištu ili kavezu na otvorenom, kućni zečevi općenito žive dulje i sigurnije kada borave u zatvorenom prostoru. Vani su izloženi grabežljivcima, ekstremnim temperaturama i drugim opasnostima, a vrlo lako mogu i pregrijati ili smrznuti. Ako ipak borave vani, trebaju hlad, toplinu kad je hladno, stalnu vodu i neprestani nadzor.
Trebaju svakodnevno kretanje: Zec ne mora u šetnju kao pas, ali mora svaki dan izaći iz kaveza i kretati se. To je važno za probavu, održavanje zdrave težine i opće dobro raspoloženje. Idealno je da ima siguran ograđen prostor u kući, ali uz nadzor, jer zečevi vole glodati sve što im se nađe na putu.
Svaki zec ima svoj karakter: Kao i ljudi, i zečevi imaju različite osobnosti. Neki su mirni, povučeni i oprezni, dok su drugi živahni, znatiželjni i vrlo društveni. Zato je dobro prije udomljavanja provesti neko vrijeme sa zecom i vidjeti odgovara li njegov temperament budućem vlasniku.
Treba ih strpljivo socijalizirati: Neki zečevi odmah prihvate novi dom, a nekima treba više vremena da se opuste. Novi vlasnici trebaju ih nježno maziti i pažljivo uzimati u ruke kako bi stekli povjerenje i osjećaj sigurnosti. Posebno je važno uvijek dobro pridržavati stražnji dio tijela, jer se u protivnom mogu snažno trzati i ozbiljno ozlijediti.
Potrebna im je prehrana bogata vlaknima: Zečevi su biljojedi i svakodnevno moraju jesti velike količine sijena, koje im pomaže trošiti zube i održava probavu zdravom. Osim sijena, trebaju dobivati i lisnato povrće te manju količinu kvalitetnih peleta bogatih vlaknima. Voće, mrkva i slične poslastice trebaju biti samo povremeni dodatak jer sadrže više šećera.
Vole čistoću i puno se sami uređuju: Zečevi se uglavnom sami redovito čiste, pa im kupanje najčešće nije potrebno. Ipak, kandže im treba povremeno skraćivati, a dugodlake pasmine i redovito četkati. Kavez treba svakodnevno čistiti djelomično, a temeljito barem jednom tjedno, a mnogi se zečevi mogu naučiti i na pijesak.
Mogu živjeti uz druge ljubimce, ali uz veliki oprez: Iako mogu dijeliti dom s mačkama ili psima, ne smije se zaboraviti da je zec plijen, a mnogi drugi kućni ljubimci grabežljivci. Čak i dobronamjerna igra može završiti ozljedom. Zato zeca nikada ne treba ostavljati samog s psom, mačkom ili tvorom, bez obzira na to koliko djelovali mirno.
Moraju stalno nešto glodati: Zečji zubi rastu cijeli život, pa im je stalno potrebno nešto sigurno za žvakanje. Sijeno je najvažnije, ali dobro će doći i drvene igračke ili grančice namijenjene zečevima. Ako im to ne osigurate, vrlo će vjerojatno početi glodati namještaj, kablove, tepihe i sve ostalo što im se nađe pred nosom.
Treba im i redovita veterinarska skrb: Zec nije ljubimac koji 'ne treba veterinara'. Potrebni su mu redoviti preventivni pregledi, a odmah nakon udomljavanja dobro je provjeriti njegovo zdravstveno stanje. Posebno je važno da se ženke nakon šestog mjeseca steriliziraju, jer nesterilizirane vrlo često razviju opasan rak maternice.