Nježan ružičast Bellini Canella

        Kada pomislite na ‘boju breskve’, a među onima ste koji cijene dobar zalogaj i još bolju kapljicu, prva je asocijacija - Bellini. Zapravo, valjalo bi se zapitati dali je pojam ‘boja breeskve’ zapravo nastao istovremeno kada i ovo sjajno piće u kojem podjednako uživaju dame i gospoda, a neopravdano ga tituliraju kao žensko piće. Toplo ljetno predvečerje 1934. godine u legendarnom Harry’s baru, mjestu gdje je duga pića ispijao i sam Ernest Hemingway kada bi došetao iz svog venecijasnkog doma u hotelu Palazzo Gritti, miris sočnih bijelih bresaka sazrelih u voćnjacima ne tarrafermi koja obrubljuje venecijanski lagunu te mjehurići veselog plupjenušavog vina - Prosecco porta Canella, i par kapi likera o d maline potaknuli su barmena Giuseppea Cipriania da osmisli piće koje će zadovoljiti razmažena nepca bonvivana. Tim više jer je riječ o breskvama koje su se brodicama donosile na veneciejanski tržnicu Rialto i bile vrlo traženo voće za gospodske domove. Bellini je, nema dvojbe, razglednica iz Venecije u čaši. Bijele breskve proizvde se danas samo za pripremu koktela koji se sprema u originalne aluminijske boce bez trunke konzervansa, čuva na hladnom, i dakako, ima kratki vijek trajanja. Njime se nazdravlja na prelasku godine, a ovg je ljeta službeno piće Bienala te vjerni pratitelj premijera u teatru Goldoni Pjeuišavo, lagano, slatko zavodljivo i - neodoljivo. (Tanja Božić)