Na nedavnoj našoj kratkoj turneji krajnjim istokom Hrvatske imali smo zanimljiv finale. Dogodio se na obali Drave u Osijeku, gdje je novi bistro Schampini. Očekivanja su od Slavonije uvijek velika, a u Schampiniju je doista i bilo veliko finale. Taj je bistro otvoren lani prema ideji mladog para Mateje i Slobodana Ribića. Novac zarađen u telekomunikacijama (Slobodan je imao vrlo uspješnu telekomunikacijsku tvrtku) te u Njemačkoj odlučili su uložiti u ugostiteljstvo, a cilj je bio ponuditi drugačije na temelju tradicije. To drugačije upoznali smo kao kvalitetnu prezentaciju, ali i jela koja su pripremljena što je moguće bliže “originalima”, uz povremeno obogaćivanje poznatim gostujućim notama.
– Ideja o otvaranju restorana oduvijek je tinjala u meni. Ljubav prema ukusnoj hrani i ugošćivanju prijatelja oko stola te obrazovanje usko vezano za turizam i ugostiteljstvo rezultiralo je otvaranjem restorana. Želja je bila otvoriti restoran u kojem je konstantna kvaliteta uvijek na prvom mjestu. Smatram da je to najteži dio ovog posla, restoran u koji svatko može dovesti svoje poslovne partnere i prijatelje znajući da će svaki put jesti dobru hranu i doživjeti iskrenu gostoljubivost – kaže nam Mateja Ribić, koja je i voditeljica restorana.
Iskoristili smo ovo produljeno ljeto kako bismo to subotnje rano popodne proveli na velikoj terasi koja gleda na Dravu, mjestu na potezu prema hotelu Osijek, najpoznatijem u gradu. Interijer je moderan, s lijepim barom. Schampini – bistro je ime dobio po jednoj staroj obiteljskoj priči te ta riječ nema nikakvo drugo značenje – bio je pun te subote. Zaključili smo stoga da u i i jela vjerojatno bila adekvatna ugodnoj atmosferi.
– Moderna bistro kuhinja bio bi najprirodniji opis za Schampini. U kuhinji se jasno vidi utjecaj slavonsko-baranjskog podneblja, što se naposljetku lijepo slaže s pojedinim jelima internacionalnog podrijetla. Stoga nije rijetkost da se na tanjuru susretnu npr. Azija i Slavonija – kaže Mateja.
Počeli su s tradicionalnim baranjskim delicijama, kulenom, a koga drugog nego OPG Stojković, i sirom. Tu je i trajna i osvježavajuća vrednota, skuta s rajčicom. Ne treba, vjerujemo, posebno naglašavati kako je već i ta plata dovoljna za kakav brunch. Kako je lajtmotiv putovanja bila vinarija Zlatno brdo, tako smo i ovdje jela kombinirali s njihovim vinima, od mlade graševine pa do crne kupaže i cabernet sauvignona. Nastavilo se paštetom od domaćih jetrica i džema od luka, ponovno zaista odlično. Chef kuhinje je 45-godišnji Osječanin Saša Vojnović, koji je nakon srednje škole otišao u Šibenik u Solaris i nakon te prve sezone nastavio posao u Opatiji u hotelu Milenij.
– Nakon toga sam prešao u hotel Bristol kao šef smjene pa preuzeo kuhinju hotela Astorija kao šef kuhinje. Radio sam i u restoranu Laurus (vila Kapetanović) i u hotelu Navis. To mi je bio zadnji posao u Opatiji, a nakon 19 godina vratio sam se u svoj rodni grad Osijek. Nakon kraćeg odmora počeo sam raditi u hotelu Lug u Baranji. Tamo sam proveo dvije i pol godine. Buffet Sloboda je bio brunch objekt na osječkoj tržnici, ujedno posljednje radno mjesto prije dolaska u bistro Schampini – kaže Vojnović.
Juha od bundeve nešto je što se gotovo etabliralo u domaćim restoranima od Istre do Slavonije, što je odlično jer je riječ zahvalnom sastojku od kojeg se pripremau zaista odlične juhe, kao što je bila i ova. No, sljedeće jelo pokazalo je ideju koju žele nuditi u Schampiniju. Pohana paprika punjena feta sirom zaista je originalno i efektno jelo koje se s graševinom Zlatnog brda zaista odlično sparivalo. Ono o čemu smo tom prilikom dosta razgovarali jesu sastojci. U Slavoniji ih, dakako, ne nedostaje, ali ono čega je, izgleda, puno manje, jest razumijevanje za takve restorane. Dostupnost se više cijeni od svježeg sastojka, perkelt sa somom ili smuđem iz uzgoja lako će pobijediti onaj s izlovljenom ribom, jednostavno zato što ga ima kada ga treba. No, u Schampiniju ne odustaju od uvijek svježeg.
Za glavno jelo imali smo izbor, smuđa na kremi od pečenog celera i misa ili Diana steak s domaćom tjesteninom, inačica globalno popularnog načina pripremanja odreska. Izbor je ovdje ovisio samo o osobnoj preferenciji, crna vina Zlatnog brda bila su adekvatan par. Kao lagana alternativa bili su tu ravioli punjeni dimljenim šaranom i sirom. Opet jedno efektno jelo kao kombinacija domaće i svjetske, ovaj put talijanske kuhinje.
– Schampini od samog početka posjećuju gosti koji vole kvalitetnu, svježe pripremljenu hranu i cijene kad se kuha s pažnjom. Zanimljivo je da nam u tome zapravo pomaže manjak skladišnog prostora, pa smo tako naizgled najveći problem pretvorili u prednost; nemamo velike hladnjače, ni zalihe za tjedne unaprijed, pa se svakog jutra ide u nabavu svježih namirnica. Sve što pripremamo radi se neposredno prije nego što izađe na gostov tanjur. Ono čemu se posebno veselimo jest to da nas ni turisti ne zaobilaze. Naša lokacija na samoj osječkoj promenadi, u blizini pješačkog mosta na Dravi – jednog od simbola grada – čini nas savršenim odredištem za sve koji žele doživjeti Osijek kušajući dobru hranu i uživajući u ugodnoj atmosferi – kaže Mateja.
Naš kratki boravak nije to ničim demantirao, život bi ugostiteljima na obali olakšao bolji pristup parkiranju koje je ponešto otežano nakon posljednjih gradskih mjera. Ali, zato koristite i dalje dobro vrijeme pa se prošetajte dugom dravskom šetnicom od Tvrđe prema hotelu Osijek. Isplati se, već i samo zbog deserta. A to je “Ups, pukla mi pita od jabuke”. Vojnović je ovo jelo napravio slučajno kada jednom za klasičnu pitu od jabuka nije bilo vremena. Pa je nastalo nešto što bi se moglo nazvati “dekonstruiranom pitom”. Fino za kraj, a turisti najviše vole ono što smo istaknuli i sami – pohanu papriku.
– Naši gosti obožavaju punjenu pohanu papriku – fantastično predjelo koje je postalo pravi hit. Od glavnih jela tu su sporo kuhani goveđi obrazi, ukusno meso koje se doslovno topi u ustima, te Diana steak, biftek s domaćom tjesteninom, koji gosti također iznimno vole, ukusno jelo koje je bilo hit glamuroznog svijeta 50-ih i 60-ih godina. Od ribljih jela posebno se ističe file smuđa na kremi od pečenog celera i misa – lagano i profinjeno jelo. Ono što gosti u posljednje vrijeme vole, a odnedavno je na našem meniju, pravo je tradicionalno teleće pečenje s ukusnim krumpirom i povrćem. Ono čime se posebno ponosimo domaća je tjestenina, koja također
oduševljava goste – komentirala ja Mateja za objeda preporučujući još neka jela iz ovog bistroa koji je već zaslužio povisoke ocjene i pomaže snažno u definiranju Osijeka kao gastronomske destinacije u kojoj se dobro, a sada, izgleda, i jako moderno jede. Jer, obilni obroci prezentirani su tako da ističu ambiciju ot- klona od klasičnog restorana našeg podneblja prema višim razinama, i to tako da gost uvijek bude zadovoljan.